Merak Avlija™

Ceca Ražnatović

Bojan Marović

Sejo Kalač je crnogorski pevač narodne muzike poreklom iz Rožaja. Pevanjem se bavi profesionalno već dvadeset godina.

Muzička karijera

Prvi put na muzičkoj sceni Sejo Kalač se pojavio sa grupom „Paukova mreža“ u kojoj je svirao harmoniku. Po izlasku iz grupe započinje solo karijeru. Odlazi u Beograd gde završava nižu muzičku školu i započinje studije na Višoj pedagoškoj školi. Za vreme boravka u Beogradu snima svoj prvi album za PGP. Međutim, ubrzo zatim odlazi u inostranstvo.

Sledeći album snimio je dve godine kasnije u Minhenu. Treći album, pod naslovom „Poletimo“ snimio je u Ljubljani, a četvrti u Lincu u Austriji. Nakon pobede na Bihaćkom festivalu 1998. god. sa pesmom Bišćanka, ponovo se vraća na prostore bivše Jugoslavije. Među njegovim pesmama koje su postale hitovi najviše se ističe pesma „Ala, ala“.

Diskografija

Bišćanka Dva života (2001) Album 2002 (2002) Gradski momak (2003) Album 2004 (2004)

BOJAN MAROVIĆ je rođen u Podgorici 21.05.1984. godine u 02:15 h. Još kao ucenik Osnovne škole "Boro Cetković" u Podgorici pokazuje sklonost ka muzici, što potvrđuje upisom u Srednju Muzicku školu. Nakon srednje škole, 2003. godine upisuje Muzičku Akademiju na Cetinju na odsjeku violončelo.

Ipak, Bojanova karijera u muzici počela je dvije godine ranije, u decembru 2001. godine, kada pobjeđuje u serijalu karaoka u organizaciji Podgoričkog Cafe-bara "Epicentar".

Pobjedom na hercegnovskom festivalu Sunčane Skale 2002. godine u večeri Novih Zvijezda a naredne noći i osvajanjem trećeg mjesta na Pjesmi Ljeta, Bojan postaje idol mlade generacije a pjesma "Više te nema" postaje mega hit u svim zemljama bivše SFRJ.

Bojan svoju popularnost potvrđuje uspjesima na muzičkim festivalima 2003. i 2004. godine na kojima osvaja pregršt NAGRADA. Posebno mjesto zauzima pobjeda na Pjesmi Ljeta - Sunčane Skale 2003. sa pjesmom "TEBI JE LAKO" koja kod publike ponavlja uspjeh "VIŠE TE NEMA".

Bojan je APSOLUTNI POBJEDNIK internacionalnog festivala OHRID 2004 sa pjesmom "Ako se nekad vratis" gdje je pored GRAND PRIX-a osvojio i:

- NAGRADU PUBLIKE - NAGRADU ZA NAJBOLJU INTERPRETACIJU - NAGRADU "DOLNI SARAJ" (nagrada grada Ohrida).

Popularnost u Makedoniji Bojan kruniše na internacionalnom festivalu EVROFEST 2004 - Skopje osvojivši GRAND PRIX i nagradu publike.

U martu 2004. godine objavljuje svoj prvi album "Zbog tebe...". 14. februara 2007. godine Bojan objavljuje drugi album "Litar neba".

26. avgusta 2007. Bojan ponavlja uspjeh iz 2004. godine i ponovo pobjedjuje na festivalu "OHRID FEST 2007" sa pjesmom "Niceg nema".

Ceca Ražnatović rođena je 14. lipnja 1973. godine u mjestu Žitorađe na jugu Srbije, kraju koji je poznat po pjesmi, igri i ljudima izuzetno talentiranim za glazbu. Još kao jako mala, počela je da iskazivati ljubav prema pjevanju i već sa pet godina je sudjelovala na lokalnim priredbama, ali pjevala i na privatnim slavljima. Simpatična djevojčica koju su svi voljeli zbog neobičnog dara i poznavali je po pjevanju, već u najranijem dobu je postala prava lokalna zvjezda. U tom dobu, još uvijek je pjevala uglavnom dječije, vrckaste pjesmice, ali uvijek se našlo mjesta i za nekoliko "ozbiljnijih", od nekih tada već uveliko poznatih pjevačica i zvjezda Snežane Đurišić, Vesne Zmijanac...

Kako su godine prolazile, svima u Cecinoj pobitelji je bilo jasno da će glazba biti njezino životni put, s obzirom na to da je Ceca svoj talent sve više razvijala i postajala pravi mali zabavljač na svim lokalnim priredbama. Nije odustajala od želje da postane pjevačica, iako još uvijek išla u školu i iako reoditelji nisu bili oduševljeni time da im se kći bavi pjevanjem. U to doba, pjevačice su bile poistovjećene sa noćnim životom, ljudima sumnjivog morala, bančenjem i pijančenjem, pa je predrasuda o životu jedne pjevačice, bila jako velika prepreka u jednoj maloj sredini u kojoj je Ceca odrastala.

Uporedo sa svojim aktivnostima vezanim za glazbu, Ceca je pohađala osnovnu školu u Žitorađi. Prekretnicu u Cecinoj karijeri, koja ju je od amaterskog baveljenja pjevanjem, definitivno uvrstila u red profesionalnih pjevača je festival Ilidža 1988. godine. Sa četrnaest godina prvi put javno nastupa na tom glazbenom festivalu folk pjesama i dobiva nagradu publike koja je za djevojčicu njezinih godina bilo najveće iznenađenje, ali i nada da krene dalje u osvajanje publike.

Uskoro je usjledila i prva ploča - "Cvetak zanovetak", koju Ceca snima u suradnji sa vrlo pozantim tadašnjim kompozitorima Mirkom Kodićem i Docom Ivankovićem. Vesela i simpatična, Cecina glazba je ubrzo našla svoj put do publike i Ceca započinje svoju veliku glazbenu karijeru.Sljedeće dvije godine Ceca je objavila dvije ploče - "Ludo srce" i "Pustite me da ga vidim" koje su bile zapaženije i tekstualno glazbeno dosta ozbiljnijim ljubavnim pjesmama, koje su su bile jedne od najslušanijih na radio postajama koje su se bavile tom vrstom glazbe.

Ali pravi preokret se dogodio nakon ploče "Babaroga", na kojoj je Ceca definitivno najavila da je gotovo sa tinejdžerskim imidžom i pokazala svima da je, postavši punoljetna, postala i punoljetna pjevačica. Kako joj je popularnost rasla pristizale su i različite ponude na njezinu adresu, od kojih je jedna od najznačajnijih ponuda da se pojavi na filmu i to kao glavna glumica, u dramatizaciji legendarne priče Bore Stankovića "Nečista krv", što Ceca objeručke i prihvata.

Glavna muška uloga bila je povjerena jednom od najpoznatijih glumaca jugoslovenske scene Radetu Šerbedžiji i sve je bilo pripremljeno za početak snimanja. Međutim, kako je snimanje odmicalo i Cecina uloga bivala sve zahtjevnija, od nje je bilo zahtjevano da se slika gola i učestvuje u veoma slobodnim scenama, što nikako nije željela prihvatiti, pa je svoju ulogu povukla i cijela priča oko "Nečiste krvi" bila je obustavljena.

1993. godina je u Cecinoj karijeri definitivno obelježena kao jedna od najuspješnijih s obzirom da je album koji je usljedio te godine, poslje jedne kraće stanke bio nešto potpuno novo nasrpskom tržištu.

Upoznaje legendarni tandem Marinu Tucaković i njezinog supruga Aleksandra Radulovića Futu, koji su potpuno preuzeli brigu o njezinim pjesmama. Album "Šta je to u tvojim venama" koji je bio njihovih ruku dijelo oborio je sve moguće rekorde po broju prodatih kaseta i ploča, Ceca započinje veliku jugoslovensku turneju, koja je okrunjena i velikim beogradskim koncertom. Nakon objavljivanja albuma, od Marine i Fute dobiva ponudu da otpjeva pjesmu "Kukavica", koju nijedna, od tadašnjih najpoularnijih pjevačica nije željela otpjevati. Ceca se, kako je kasnije izjavila, odmah zaljubila u tu pjesmu i otpjevala je najemotivnije od svih dotadašnjih pjesama. I naravno pjesma postaje hit godine, a Ceca svoju najuspešniju godinu u karijeri, kruni velikim koncertom u Beogradu, na stadionu Tašmajdan, pred oko 10.000 ljudi.

1994.godine Ceca objavljuje album "Ja još spavam u tvojoj majici" i odlazi na još jednu veliku jugoslovensku turneju koju završava, kako bi drukčije nego koncertom u Beogradu, ovoga puta u Hali Pionir punoj do poslednjeg mjesta.

Ta godina je bila najznačajnija ipak po povoljnom razvoju događaja u Cecinom privatnom životu, obzirom da je prije naišla na pravu ljubav i upustila se u najozbiljniju vezu do tada i to sa jednim od najpoznatijih srpskih dobrovoljaca, Željkom Ražnatovićem Arkanom. Veza sa dvadeset godina starijim Arkanom, dugo je bila skrivana od očiju i ušiju javnosti i to s razlogom, s obzirom da je kasnije naišla na osudu, cijelokupne javnosti sve do trenutka kada su Ceca i Arkan objavili da će se vjenčati. 1995.godine u veljači mjesecu dogodilo se, po mnogima vjenčanje desetljeća, vjenčanje Cece i Arkana u hotelu "Interkontinental", sa oko petsto gostiju. Sve je bilo kao u najlepšem snu, čak uzevši u obzir i činjenicu da je dan bio hladan i kišovit. Ceca je izgledala fantastično, vjenčanje je obavljeno po svim pravoslavnim običajima i više niko nije pričao o tome kako Cecina i Željkova veza nije u redu.

Ubrzo Ceca ostaje u drugom stanju sa prvim djetetom, sinom Veljkom i rodila gaje u prosincu 1996. godine. Iako su mnogi mislili da će je udaja potpuno ukloniti sa estrade i da će se definitivno odreći pjevanja, to ne samo da se nije dogodilo, već je Ceca postizala još vrtoglavije uspjehe sa albumima "Fatalna ljubav" i pjesmama "Beograd", "Fatalna ljubav", "Nije monotonija" i "Emotivna luda" i pjesmama "Kad bi bio ranjen", "Neodoljiv, neumoljiv" itd. 1998. godine Ceci se dogodio još jedan od najvećih uspjeha u životu, rođenje kćerkice Anastasije, a na poslovnom planu ostvaruje se na još jednom polju, potpuno različitom od glazbe, postaje predsjednica nogometnog kluba "Obilić", koji je bio u vlasništvu njezinog supruga. Klub ubrzo postaje prvak i Ceca i Arkan medijski najzapaženije osobe.

1999. godina je, kao sto je svima poznato, bila crna godina srpske povijesti s obzirom da se te godine dogodila NATO agresija na čitavu Jugoslaviju koja je u svakom pogledu, tih nekoliko mjeseci, bila potpuno odsječena od svijeta. Ali narod se nije predavao, već je na mosotvima i trgovima pjevao i igrao u znak protesta i to upravo uz Cecine pjesme, pošto je i ona bila jedan od učesnika masovnih demonstracija protiv NATO agresije, a svoj doprinos je dala kroz glazbu. Nakon završetka agresije, Ceca objavljuje svoj fantastičan album CECA 2000 koji je poput jedne od bombi pao na srpsku scenu i to sa hitovima "Crveno", "Dokaz","Crni sneg", "Drugarice". Nova žena za novo stoljeće bio je slogan i lajt motiv čitave kampanje za promociju novog albuma.

Nažalost, idila je naglo i surovo prekinuta, upravo te crne 2000. godine kada su 15. siječnja u hotelu "Interkontinental" maskirani napadači izvršili atentat na Željka Ražnatovića, a on je podlegao povredama na licu mjesta. O tom događaju mnogo se kasnije pisalo i pričalo, ali Ceca nije željela davati nikakve izjave, već se potpuno povukla sa scene i odlučila da se ne pojavljuje i da se njezini spotovi ne puštaju na TV-u. Nakon velike obiteljske i osobne tragedije, skupila je ipak snage da nastavi dalje i gotovo dvije godine nakon Arkanovog ubojstva, 2002. godine objavljuje album, u potpunosti posvećen njemu, sa koga se izdvajaju izuzetno emotivne pjesme kao što su "Zabranjeni grad", "Decenija", "Dragane moj". Sa albumom "Decenija" Ceca kreće na veliku evuropsku turneju u okviru koje je posjetila sve veće europske gradove, obradovavši i svoju vjernu publiku uinozemstvu koja nije imala prilike da je vidi više od 10 godina. Album je oborio sve rekorde prodaje i postao jedan od naprodavanijih Cecinih izdanja, a velika turneja je okrunjena veličanstvenim koncertom u Beogradu na prepunom stadionu Marakana. Međutim 2003. godina u Cecinom privatnom životu nije bila ni izbliza tako svijetla kao 2002. te se usjled nemilih događaja koji su se dešavale oko Cecinog pritvora (?) zbog navodnog nedozvoljenog posjedovanja oružija, poremetilo mnogo toga u Cecinoj karijeri. Nekoliko mjeseci zatvora i štrajk glađu zbog pritvora i njezine sestre Lidije (?), ipak se čini da su je ojačali i da joj nisu oduzeli harizmu koju je oduvijek imala.

2004. godine Ceca snima novi album "Gore od ljubavi" za koji tvrdi da je sačinjen isključivo od autobiografskih pjesama, osim pjesme "Pazi s kime spavaš", koja je postala mega hit, kao uostalom i većina pjesama sa albuma. Sa novim hit albumom Ceca kreće na veliku promotivnu turneju po Americi i zemljama bivše Jugoslavije. Veliki koncerti u Sloveniji, u dvoranama u Tivoliju i na Zlatorogu u Celju, predstavljali su jedan od najznačajnijih u Cecinoj karijeri, s obzirom da u Sloveniji nije pjevala više od deset godina. Grandiozni koncert u Makedoniji u Skoplju, je pokazao i dokazao da je Ceca najveća balkanska zvijezda i da se bez brige najbolje vlada kod publike svih nacionalnosti, vjeroispovjesti i generacija.

Usporedo sa brojnim koncertnim aktivnostima i promociji novih pjesama, Ceca pronalazi i vrijeme da se sretne i druži sa svojim fanovima širom Balkana i svijjeta. To uzrokuje i susret Cece sa svojim vjernim fanovima u klubu "Koling" u Beogradu kolovoza 2005.godine, u organizaciji ceca-online sajta, kada se nekoliko desetina fanova iz Austrije, Kanade, Bugarske, Makedonije i širom Srbije i inozemstva, družilo sa Cecom cijelo poslijepodne. Ceca je izašla u susret svojim fanovima, djelivši autograme, slikajući se, brbljajućii o svemu, a sve to pratila je i ekipa magazina Svet

Osman Hadžić

Aca Lukas

Rodjena je 23.aprila 1981. godine u Zvorniku, u Bosni i Hercegovini u znaku bika, sa podznakom vodolija. Išla je u osnovnu školu “Mitar Trifunovic Učo” u Zvorniku.

Seka je oduvek volela muziku, a njen pevački uzor je bila Vesna Zmijanac. U osnovnoj školi je zbog izrazitog talenta za pevanje bila dugo godina solista u školskom horu, sa kojim je išla na brojna takmičenja, na kojima su osvajali najčešće prva mesta.

Prvi profesionalni nastup imala je u leto1996. godine, a njen prvi orkestar sa kojim je nastupala zvao se “Strogo poverljivo”. U nerednih nekoliko godina pevački put je vodio Seku Aleksić po celoj bivšoj Jugoslaviji. 2000-te godine odlazi u Švajcarsku gde ostaje 2 godine. Tamo peva po klubovima i diskotekama i za kratko vreme postaje neprikosnovena zvezda za našu dijasporu. Tamo je 2002. godine uradila svoju prvu matricu za CD. Krajem oktobra 2002 godine, u hali sportova “Ada” u Ćupriji održan je deseti po redu festival narodne muzike “Moravski biseri” na kojem je Svetlana Aleksić pobedila glasovima publike. Sutradan u svim novinama i revijama su osvanuli naslovi sa njenim imenom, i sa njenim fotografijama. Svuda su bile samo reči hvale, divljenja i najave nove zvezde naše estrade. “Nova mega zvezda je rođena” pisalo je u mnogim revijalnim listovima. Te 2002 godine Seka upoznaje svog mladića, svog prijatelja i saputnika, impresarija i menadžera Zorana.

Početkom decembra 2002 godine, u moćnoj produkciji i medijskoj prezentaciji kuće “Grand” objavljen je prvi CD Seke Aleksic sa vodećim hitom “Da sam muško”, koji je postigao planetarnu popularnost. Njeni nastupi zabeleženi su na svim svetskim meridijanima. Nastupala je na gotovo svim kontinentima, a najviše u Evropi.

Postala je neprikosnovena estradna zvezda na prostoru bivše Jugoslavije. Podjednako je vole u Crnoj Gori, Makedoniji, BiH, Hrvatskoj, Sloveniji, Bugarskoj, Rumuniji…

Nakon godinu dana , 2003-će godine Seka objavljuje svoj drugi CD. I on je objavljen u produkcijskoj kući “Grand “, a autori pesama su proverena i najbolja ekipa na svetu, za ovu vrstu muzike - Dejan Abadic, Dragan Brajovic Braja, Marina Tucakovic… Njime je Seka definitivno potvrdila svoj uspeh, i njime je učvrstila svoje vodećo mesto na našoj estradi! Zatim počinju da stižu razna priznanja, kao što su: “Oskar popularnosti”, “Hit godine”, “Pevačica godine”, “Album godine”, “Scenski nastup godine”… Status mega hita sa ovog cd-a ponela je pesma “Crno i zlatno”.

U julu 2005. Seka je objavila svoj treći CD. Naslovna pesma na tom CD-u bila je “Dodji i uzmi me”. Bio je to svojevrsni provokativno-ljubavni zov devojke ili žene, koji su sve dame prepoznale kao deo svog ženskog sentimenta, Sve pesme na ovom cd-u su postale veliki hitovi, a pesma “Iskoristi moje mane” je postala ženska himna. U novembru pomenute godine, tačnije 9-og novembra Seka je imala svoj prvi solistički koncert u Tuzli, u hali sportova “Mejdan”, gde ju je dočekalo 8 hiljada obozavalaca!!! Seki je posebno drag taj koncert jer je njemu prisustvovao, pored svih, dragih joj ljudi, i njen učitelj iz osnovne škole Irfan Nevzatović!

Zatim je usledio humanitarni koncert u Sremskoj Mitrovici, u sportskoj hali “Pinki”, pod nazivom ‘SEKA ZA OSNOVCE’. Ona je ceo prihod od koncerta uložila u nabavku nekoliko desetina kompjutera sa opremom, i poklonila ih osnovnim školama u sremskom i mačvanskom okrugu!!!

Iste godine Seka lansira i svoju modnu liniju pod nazivom ‘RICH BITCH’ koja je rasprodata u rekordnom roku. Ujedno je prva, i jedina naša zvezda koja je osnovala svoj sopstveni modni brend. Lepota modnih linija, atraktivnost krojeva, moderne boje, mladalački modeli, neupadaljive, a veoma ukusne dekoracije i aplikacije, kvalitet materijala, zastupljenost prirodnih materijala i tkanina, kao i modne kreacije koje naglašavaju lepotu tela… samo su neke od impresija modnih kritičara koji su videli ovu kolekciju…

Godinu 2006-tu Seka ce pamtiti, osim po brojnim nastupima širom sveta, i po svom prvom igranom filmu - “Mi nismo andjeli - treci deo”, u kome je igrala lik “Smokvice”. Ovom ulogom ona je ostvarila svoj detinji san da postane pevačica ili glumica. Seka je postala i pevačica, i glumica!!!

Sredinom oktobra 2007 godine je objavljen njen 4-ti cd, pod nazivom “Kraljica”. To je istovremeno i naslovna pesma, od jedanaest koliko ih ima na ovom cd-u. Dragan Brajović, Dejan Abadić, Marna Tucaković i Romario potrudili su se da ovaj Sekin cd- zvuči moćno i antologijski! Posebnu čast Seka je imala što joj je pevač i kompozitor Sergej Ćetković, (koga privatno sluša i obožava njegove pesme), napisao jednu prelepu baladu pod nazivom “Reci gde smo mi”, koja se takođe nalazi na ovom CD-u. U oktobru, tačnije na ovogodisnjem sajmu knjiga u Beogradu biće predstavljen i Sekin roman-prvenac pod nazivom ‘MOJE IME JE NESREĆA” ! Reč je o ljubavnom romanu, i to je priča koju Seka godinama nosi u sebi, i koju je morala ispričati na način da je i drugi ljudi saznaju i dožive, ( a roman je najbolji način za to).

U pauzama svojih brojnih nastupa širom sveta, za vreme odmora, Seka osim što uživa u svom privatnom spa centru, koji je namenjen samo za njene potrebe, u svojoj oazi mira, u svom stanu kraj reke Save, uz tajlandsku masažu, sve vreme provodi u igri sa svojim kućnim ljubimcem, rase čivava sa imenom Cezar, koga obožava i kome posvećuje svu moguću pažnju i ljubav!

Takođe kreira svoju modnu liniju pod nazivom “Queen”, koja će se naći u prodaji početkom decembra. Svi novi izazovi kod nje dovode do euforije i žudnje da pobedi, da bude najbolja u svemu. Ona je rođena kraljica i pobednica! Takvom ju je Bog stvorio, i ona tu misiju ostvaruje sa svakim novim projektom!

Snagu i energiju prikuplja na egzotičnim mestima kao sto su: Kuba,Tajland, Egipat, Dubai, Bali…itd, a obožava da posećuje svetske centre kulture, poput muzeja, galerija, pozorišta i opera, gde obogaćuje svoje znanje i svoju dušu…

Lepa, mlada, energična, maksimalno odgovorna i ambiciozna da u svemu bude prva i najbolja, beskrajno odana majci i porodici, do bola zaljubljena u Zorana, verna prijateljima i drugovima, iskrena i spontana, prostodušna i osetljiva na socijalne probleme siromašnih i nemoćnih, privržena svom malom čivavi Cezaru, obožavalac zdravog života i sporta, zdrave hrane i cveća, (naročito ruža), nežno raspoložena kada sunce izlazi, ili zalazi…itd. Seka Aleksić je jedinstvena pojava u svetu estradne umetnosti, koja je, van svake sumnje, najveća zvezda estrade prve decenije 21-og veka, sa izgledom da to ostane i u sledećim decenijama!!!

Kao u kakvoj americkoj biografiji holivudskih zvijezda, Osman Hadzic, pripadnik mladje generacije folk interpretatora, rodjen je kao prvo od sedmoro djece, u bajkovitoj zapadnobosanskoj carsiji, u Cazinu. U pronalazenju svoje vlastitosti i osebujnosti, u traganju za unutarnjim iskonskim talentima, okusao se radeci u zeljezari, pa kao fizicki radnik na gradjevini, trgovac. U medjuvremenu zavrsava Srednju elektrotehnicku skolu. Mislio je kako je vazan i papir o obrazovanju. "Pjevacima i fakultet moze dobro doci, ali nije neophodan", reci ce u jednom od svojih brojnih intervjua.

No, ljubav prema pjesmi, koju je naslijedio genetski, od oca i majke, ne prestaje da intrigira dusu cazinskog srednjoskolca. Sanjajuci nastupe pred velikim auditorijumom, slusajuci muzicku trpezu Radio Cazina, zaljubljujuci se, kako to vec biva u srednjoskolskom razdoblju, u osami cita djela Mese Selimovica, preferirajuci "Dervis i smrt" i "Tvrdjavu", "jer su otkrivali unutarnju dusu Bosne i bosanskih naravi na nacin kakav u svakodnevnom zivotu ne perepoznajemo na prvi pogled". A sklonost ka avanturama i putovanjima, zelji pojedinca da traga za nepoznatim, pronalazi u dijapazonu literature kakvu je pisao Ernest Hemingvej.

Nastupajuci sirom Evrope, niti jedan koncert ne izdvaja posebno. Jer svaki kontakt s publikom drzi jednako vrijednim i vaznim. Voli novu publiku, a pri tom zadrzati onu koja ga poznaje. "Najveca radost je kada publika pjeva kao dobro uvjezban hor, koja zna moje pjesme naizust". Kada govori o uzorima, Osman Hadzic istice rahmetli dedu.

Sa radoscu se sjeca ucitelja Bece koji je ostavio je neizbrisiv trag u njegovom zivotu. "Zvali smo ga Legenda". Odabir partnera za pjevanje u duetu, odredila bi dobra pjesma i pozitivno zracenje licnosti pretpostavljenog clana dueta.

Da nije pjevac opet bi bio pjevac. Nedosanjani san, davno, bio je zaigrati u fudbalskom mecu na Kosevu, Marakani, Maksimiru... A danas bi to samo i jedino bio muzicki nastup pred prepunim gledalistem pomenutih stadiona. Osim vlastitih, voli slusati domaci pop, rock i folk. "A bude tu i klasike, poput Pavarotija", kaze Hadzic. Sve koncerte smatra podjednako znacajnim za karijeru u cjelini. Niti jedan ne bi izdvojio. Kad je rijec o prijemu publike, u posljednje vrijeme gdje god se pojavi jednako ga vole. Spotove kojima prezentira svoje pjesme prave ljudi od zanata. "Ne mijesam im se u posao". Spot za svoju pjesmu "Prezime" smatra najbolje uradjenim do sada.

Smatra da bi se i specificna folk osjecajnost mogla uvrstiti u takmicenje za predstavnika BiH za Pjesmu Evrovizije. "Rado bih nastupio na takmicenju za Eurosong", zavrsava Hadzic u krokiju za njegovu WEB stranicu. Time ce njegovim obozavaocima svih uzrasta i oba pola, biti omoguceno da saznaju koji detalj vise o Osmanu Hadzicu. Vrijeme informaticke globalizacije iznjedrilo je takvu mogucnost i potrebu.

Organista i pevac Aleksandar Vuksanovic dobio je nadimak Aca Lukas, jer je sredinom osamdesetih godina svake noci svirao i zabavljao mlade na poznatom splavu-diskoteci “Lukas”, na novobeogradsko Uscu. Kao sjajan muzicar, izvodjac i soumen kao “one man band”, bio je najaktuelniji zabavljac beogradskih diskoteka, barova i nocnih klubova. Znao je po celu noc da zabavlja goste i imao je sjajan repertoar jer je, jednostavno, svirao sve – od rokenrola, pop muzike, disko saunda pa do ortodosknih narodnjaka.

Ovog sjajnog muzicara videla je rokerka Snezana Miskovic Viktorija, i odmah ga uzela u svoj bend. Krajem osamdesetih i pocetkom devedesetih godina, Viktorija je bila prilicno popularna pa su pravili koncerte sirom ex Jugoslavije. Aca je svirao kraj svoje “sefice” ali i Mladena Vojicica Tife i Dina Dvornika, kao njihovih gostiju na koncertima. Zajedno su pevali druzili se, ali i ucestvovali u narkomanskim seansama, gde su prednjacili Dino i Tifa.

Tek 1995. godine kolege su naterale Acu da snimi prvi CD, i odmah mu je upalila pesma “Kuda idu ljudi kao ja”, koja postaje pop-folk hit. U tom spoju pop muzike, roka i narodnjaka, Aleksandar Radulovic Futa i Marina Tucakovic, pozajmljujuci muziku iz Grcke, Kipra i Turske, prave mu naredne godine hit-album, sa hitom godine, pesmom “Pesma od bola”.Uz , takodje plagijat-numere “Licna karta”, “Ja zivim sam”, “Rodjendan”,”Nije ti ovo Amerika”… Aca stice do l999. godine i prvog trijumfalnog koncerta u beogradskoj hali “Pionir”, pred oko 9.000 mladih. Posle turneje po zemlji osvojen je i stadion “Tasmajdan”. U medjuvremenu, Aca za inostrano trziste liferuje dva albuma sa zivom svirkom u kafanama, koje tako voli. Iako je rec o odlicnom muzicaru, on je prvi pevac koji je uspeo sa mesavinom folk-popa i sa – ukradenim pesmama iz Grcke , Turske, Kipra, Iraka…

Zbog raskalasnog zivota, previse vremena provedenog kraj ruleta u kockarnicama (Aca je priznao da je izgubio na kocki 2 miliona maraka!), kombinaciji alkohola, heroina i kokaina, nestao je sa scene. Posle gostovanja u TV emisijama, pod dejstvom narkotika, uz skandalozne izjave, Aca se zamerio mnogim kolegama. Na srecu, posle drugog braka cvrsto je odlucio da prestane sa drogiranjem i kockom. Ne zna se da li se otarasio poroka kocke, ali se zna da je posle lecenja u jednoj svajcarskoj klinici prekinuo sa drogiranjem. Obozavatelji i publika zeljno ocekuju Acin estradno-diskografski kambek. Nadamo se da ce uskoro Aca Lukas nastaviti sa uspehom druzenje sa muzikom

Dragana Mirković

Lepa Brena

Fahreta Jahić Živojinović - poznatija kao Lepa Brena rođena je 20. listopada 1960. godine u Tuzli. Završila je osnovnu školu i gimnaziju. Kao mala bavila se košarkom te od svojeg trenera dobila nadimak "Brena". Nekoliko godina kasnije Milovan Ilić ("Minimax") dodao je nadimku "Lepa" te od tada Fahreta nosi nadimak "Lepa Brena". Nakon završetka škole upisala je turizam u Beogradu 1979. godine. Nakon nekog vremena poželjela je promjene te prihvatila ponudu suradnje Saše Popovića.

6. april 1980. godine počinje karijera Lepe Brene. U emisiji Milovana Ilića "Minimaxa", nekoliko puta pušten je isječak iz pjesme "Čačak" sa posebnom namjerom da bude duhovit. Nakon što je snimak izazvao veliko interesiranje, Brena je postala velika zvijezda. Stečena popularnost Fahrete Jahić bila je nezapamćena... Njen uspjeh bio je dokazan rekordima u broju prodanih primjeraka albuma. Prvi Brenin film bio je "Tesna Koža" gdje je otpjevala svoje dvije pjesme te se potrudila da film bude najgledaniji što joj je i uspjelo.

Nakon njene karijere u svijetu filma, Brena je nakon "Tesne Kože" dobila i ulogu u filmu "Nema Problema". Lepa Brena je sa Slatkim Grehom na Jugoviziji gostovala čak dva puta. Prvog puta sa pjesmom "Sitnije Cile, Sitnije", 1983. godine i drugog puta sa pjesmom "Miki Mico", 1986. godine. Lepa Brena punila je dvorane i stadione širom svijeta pa je čak sa Slatkim Grehom pod dva puta dnevno održavala koncerte. Svako mjesto na koncertu bilo je popunjeno a ulaznice su se prodale u vrlo kratkom roku. Solističke turneje Lepe Brene bile su najčešće koje bi znala održavati po šest mjeseci. Najviše koncerata ikada Lepa Brena sa Slatkim Grehom održala je u Centru "Sava" gdje su ih zajedno održali čak sedamdeset. Velika sala Doma sindikata bila je središta uzastopnih 30 koncerata koje je Lepa Brena održala. Nakon toga njihov rekord nije ponovljen.

Koncerti koje se pamte bili su u Rumunji na gradskom stadionu, 1985. godine, koncert u Bugarskoj, gdje se Lepa Brena spektakularno spustila iz helikoptera, 1990. godine na stadionu "Levski". Nakon uspješnih koncerata, Brena između 1987. i 1990. godine snima najgledanije filmove "Hajde Da Se Volimo" 1,2,3. Uz filmove u prodaji se po prvi puta pojavljuje lutka zvijezde Lepe Brene koja je prodana u rekordnih dva milijuna primjeraka! Na premijeri filma "Hajde Da Se Volimo" Brena upoznaje teniskog igrača, prvaka Slobodana Bobu Živojinovića za kojeg se nakon četiri godine veze udala. Njihova svadba proglašena je svadbom decenije a održana je 7. prosinca 1991. godine u Beogradu. Nakon što je napravila pauzu i prestala raditi, Brena je 1992. godine rodila sina Stefana. Novi album izdala je 1994. godine i njim se vratila na estradnu scenu. Novim albumom nastavila je svoju karijeru i napravila veliki koncert u Beogradu. 1996. godina bila je godina kada je izdala novi album te prvi multimedijalni CD-ROM.

1998. godine rodio se drugi sin, pod imenom Viktor te je ponovno nastala nešto kraća pauza te odmah 2000. godine izdala novi album sa nezaboravljivim "Slatkim Grehom". Osim velike karijere koju posjeduje, Brena je i dan danas vlasnica najbolje i najveće diskografske kuće na Balkanu, "Grand". Kuća nosi vlastitu emisiju na RTV Pink pod nazivom "Grand Show". 2003. godine Brena je izdala "BEST OF" CD u kojem su se nalazili njezini najveći hitovi te održava veliki koncert u svojem rodnom gradu, Tuzli koji je bio jedan od najposjećenijih koncerata ikada. Svoj 17. album po redu pod nazivom "Uđi Slobodno" izdala je 2008. godine. U srpnju Lepa Brena sa svojim mužem Slobodanom Živojinovićem dolazi kao VIP gost na ATP turnir u Umag. Brena izaziva veliku pozornost hrvatskih novinara te promovira novi album u teniskom centru Stella Maris.

Nakon pojave na teniskom turniru u Umagu, Lepa Brena se pojavljuje nekoliko puta za redom u dnevniku hrvatske "Nove TV". Kako bi obradovala svoje najvjernije fanove, Brena snima spot za pjesmu "Pazi Kome Zavidiš" sa novog albuma te najavljuje veliku turneju po Balkanu i veliki koncert u Zagrebu.

Novi album "Uđi Slobodno" nazvan je "kraljevskim albumom".

Kada se na urodjeni talenat doda vredan rad, rezultat moze da bude samo - uspeh. U slcaju Dragane na dva navedena osnovna preduslova, nadovezala se i prirodna skromnost, sto je rezultiralo karijerom vrhunske jugoslovenske folk zvezde koja nesmanjeno traje vise od decenije. Tako mlada a tako uspesna, spada u retke primere naseg folka, kojima je glas bio osnovno merilo i vrednost karijere. Dragana je mozda poslednje od velikih zenskih imena jugoslovenske narodne muzike, stvorenih uz pomoc valjanih pesama i kvalitetnog pevanja. Sve sto je u karijeri postigla duguje glasu, talentu i dobrim pesmama, zbog cega, evo 18 godina, pripada samom vrhu naseg folka. Prvu plocu snimila je 1984 sa ne tek napunjenih sesnaest godina. Diskografska kuca "diskos" je vezana za Draganin pocetak karijere.

Dragana je snimila plocu, vratila se u Pozarevac i po malo zaboravila na sve. Jer od trenutka snimanja do izlaska ploce prodje i po nekoliko meseci. Tako je i ona, za svoj muzicki prvenac, cula sasvim slucajno. "Sestra i ja smo slusale Radio Pozarevac. Ja sam u medjuvremenu prekinula kontak sa izdavacem. I dok smo nas dve slusale radio, naisla je neka pesma ciji su mi se taktovi ucinili poznati. Nastupio je sok. Cula sam svoj glas!" "Imam decka nemirnog" je album koji se brzo popeo na vrhove svih domacih folk lista. Tako je poceo uspeh koji traje danas, bes oscilacija. Kasnije je pocela saradnja sa "juznim vetrom" koja je trajala sest godina. I doke je vodja juznovetrovaca Miodrag Ilic sve te godine smisljao hitove za tada vec prvu folk zvezdu Jugoslavije - Raka Djokic je vodio njenu karijeru ka jos vecim visinama. Sa Rakom Draganine pesme se penju na prvo mesto na svim top listama, njene kasete prave najvece tiraze, i svojim koncertima Dragana puni najvece hale u Jugoslaviji. 1992 Dragana snima film pod nazivom "Slatko od snova". Saradnja sa Rakom prestaje 93 godine. Dragana prelazi u PGP-RTS. Posle PGP-RTS-a i Grand Produkcije, Dragana prelazi u "Komunu" gde snima poslednji album pod imenom "Sama". Gaga je trenutno u Austriji gde je dozivela i dva najsretnija dogadjaja u svom zivotu. U februaru 2001 godine na svet je donela sina Marka, a u junu 2002 kcerkicu Manuelu. Zajedno sa suprugom Tonijem i decom zivi u okolini Beca. Posvetila se se porodici, ali svojoj publici obecava uskoro novi album! !

"Selo Misurići, gdje sam živjela do početka osnovne škole, nazivam odmila državom Misuri. U tom selu bilo je pet, šest kuća u kojima su živjeli uglavnom Suljakovići. Odrastala sam između tih pet, šest kuća čija su dvorišta dijelili voćnjaci, u kojima su uglavnom rasla stabla šljiva i trešanja. Uglavnom smo se igrali žmurke, sakrivali smo se iza plastova sijena i drveća kojeg je oko naše kuće bilo mnogo. Moji roditelji bili su strogi. Znalo se ko šta radi u kući. Imala sam ugodno djetinjstvo, bez obzira na činjenicu da su se moji roditelji rastali. Uglavnom je bila borba oko mene - otac me vukao na svoju, a majka na njenu stranu. Možda zbog toga što sam bila najstarije dijete", priča Šemsa.

Njeno bezbrižno djetinjstvo prekinuo je posao, jer je još kao trinaestogodišnjakinja počela pomagati mami u firmi.

"Bila sam najstarija, od šestoro djece, pa sam mami sa trinaest godina počela da pomažem u poslovima u preduzeću u kojem je tada radila. Majka je radila u Izvršnom vijeću i mene je vodila da joj pomažem kada se rade veliki poslovi. Do tada sam se selila najmanje dva puta. Svoje rodno selo napustila sam u drugom razredu osnovne škole i otišla u Jelah, kod Tešnja. U šestom razredu opet sam se s majkom preselila, ovaj put u Sarajevo kod djeda - u naselje Širokača. Bilo je to vrijeme kada nije bilo bitno školovanje, nego koje poslove znaš raditi u kući u kojoj živiš", priča Šemsa.

KARIJERA

Nakon deset godina života u Sarajevu, sasvim slučajno, ona se počinje baviti pjevanjem.

"Moj talenat se primjećivao još u školi. Uvijek bih prva naučila pjesmicu ili zamijenila učiteljicu na predmetu muzičkog vaspitanja. U mom naselju živjela je jedna pjevačica Sena, koja je bila udata za harmonikaša. Pozvala me jedne godine da izađem s njom u kafanu u kojoj je ona godinama pjevala. Sjećam se da su me nagovarali na taj izlazak: 'Hajde. Šta ćeš stalno u kući! Hajd' s nama'. Izašla sam u tu kafanu i na našem stolu bio je upaljen njen mikrofon. Pjevušila sam s njom spontano i kada se vratila za sto bila je oduševljena mojim glasom. Rekla mi je začuđeno: 'Kako ti pjevaš!'. Bilo me je u početku stid", kaže Šemsa, koja je s karijerom pjevača zvanično startala 1971. godine u restoranu vlasnika Josipa Softe u Nedžarićima.

Naime, nakon tog sudbonosnog izlaska s prijateljicom Senom, njena karijera krenula je uzlaznom putanjom.

"Sutradan, nakon tog izlaska, gazda mi je rekao da odlično pjevam i da hoće sutra da me vidi s mikrofonom u ruci. Pristala sam i taj dan, dobro se sjećam, tada najslušanije pjesme napisala sam na jedan papir, kako se ne bih obrukala na prvom nastupu. U početku sam pjevala sa sveskom u ruci i mic, po mic, moja karijera je napredovala", priča Šemsa. A svoj novi posao godinama je krila od svojih.

"I mama je bila izrod u familiji, jer je u to vrijeme bilo sramota rastati se. Prvo je mati obrukala familiju, onda sam ja nakon nje postala izrod u istoj. Ipak, poslije su svi bili ponosni na mene kad sam radila svoj posao dobro", kaže Šemsa.

I sama je postala majka, još 1967. godine, prije nego što je kročila u svijet muzike.

"Imala sam 18 godina. Zabavljala sam se s jednim muzičarem. Bilo je svega, i svađe, i tuče, i rastavljanja. Odlično smo funkcionirali sve dok se nije pojavila ljubomora. Mladost - ludost. Iz te veze rodio se sin", objašnjava Šemsa.

O "JUŽNOM VJETRU"

Nakon sedam godina pjevanja u kafani prvu singlicu snimila je sa Šabanom Šaulićem i Radetom Vučkovićem.

"Ali, ni tada nisam napustila kafanu. Bila sam se navikla na taj tempo, nisu me interesovali koncerti. Taj singl bio je zapažen, a niko nije znao ko je otpjevao pjesmu 'Otišla je ljubav s našeg kućnog praga'. U tom periodu nije bilo reklama, koje su promovisale izdanja, a moja boja glasa ličila je na boju glasa Branke Stanarčić. Često su mi znali naručiti tu pjesmu, misleći da je Branka pjeva, a ne ja. I kad je otpjevam često su mi govorili: 'Svaka ti čast. Pjevaš je kao Branka'. Na to sam se često zezala s gostima kazavši im: 'Jesam li je dobro skinula'", priča Šemsa.

Do 1981. godine pjevala je u restoranima, dok nije srela Miodraga Ilića.

"On je svirao na mojoj prvoj singlici, jer je tada bio član orkestra Ace Stepića. Kazao mi je da se raspitivao o meni i preko njegovog imenjaka i prezimenjaka, tada poznatog tekstopisca. Prilikom mog nastupa u Šapcu, njegov imenjak i prezimenjak mi je rekao da je Miodrag Ilić zainteresovan za mene. Uspostavili smo kontakt i 1981. godine postajem član 'Južnog vjetra'. S njima sam snimila prvi LP, 'Vjerna u ljubavi'. Tako je startala moja karijera", kaže Šemsa. Sjeća se brojnih koncerata, a posebno jednog u zatvoru u Foči.

"U publici sam vidjela jednog momka koji je imao tetovažu s mojom slikom na grudima. Taj momak dao mi je cvijet koji i danas čuvam", prisjeća se Šemsa.

Najljepše trenutke u karijeri doživjela je, kaže, upravo s "Južnim vjetrom". Nakon njihovog raspada jedno vrijeme nije snimala ništa.

"Bilo mi je žao kada smo se raspali. Jer su mi svi u 'Južnom vjetru' bili podjednako dragi. Nisam mogla da zamislim da ne postoji taj orkestar", sa sjetom kaže Šemsa. Napravila je pet godina pauzu i snimanje joj, kaže, nije nedostajalo, jer ima dovoljno hitova. Pjevala je, kaže, na humanitarnim koncertima širom svijeta. Ali, bez "Južnog vjetra".

"Tih pet godina predstavlja šupljinu u mom srcu i mozgu. To je najteži period u mom životu", povjerava Šemsa. Tokom ove godine ona će se vratiti u studio da snimi novi album.

"Vrijeme mi je da nešto izdam. Bit će to album prepun dobrih hitova poznatih bh. i srbijanskih tekstopisaca. Onda ću krenuti na promotivne koncerte širom svijeta", završava Suljakovićeva.

Ljubav prema životinjama

Folk dama voli životinje. Ima dva psa - pekinezera i dvije mačke.

"Jedno vrijeme živjeli su sa mnom pod istim krovom, ali kad su unučad došla na svijet, preselila sam ih u šupu i dvorište. Nedavno mi je snaha donijela jednu macu. Pokupila je s ulice. S obzirom da je još mala, živi sa mnom u kući u hodniku gdje sam joj namjestila dekicu na kojoj spava. U mojoj tašni uvijek ima hrane za pse i mačke. Kada na ulici vidim macu ili cuku iz tašne izvadim kesu i nahranim ih", kaže Šemsa.

Operisala nos i podočnjake

Šemsa se ne stidi otkriti da je uradila estetske korekcije na licu.

"Imala sam dvije korekcije na licu. Operisala sam nos i podočnjake. Imala sam devijaciju nosa, jer sam kao mala djevojčica bila živahna. Zbog te devijacije nisam mogla disati noću. A to je štetilo i mom poslu. Onda sam napravila korekciju i na podočnjacima. Naš posao je naporan - pjevate noću, često ne spavate zbog čega se i stvaraju podočnjaci. Uvijek bih uradila neku korekciju na licu. Ali, dizanje grudi ili rebara za mene je neprihvatljivo. Sada možeš kupiti dobar grudnjak koji će ti podići grudi".

Meho Puzić je poznati intepretator Bosanske sevdalinke.

Rođen je u svom Odžaku, ostat će u sjećanjima po sjajnoj intepretaciji bosanskog blaga i na to sve ostaje zapamćen kao veliki čovjek. Pomagao je na svakom ćošku i dokazao se kao veliki patriota BiH. Do zadnje sekunde je bio svjesan, pozvao je svoju suprugu uzeo je za ruku i reko joj "Hanko umrjet ću ti", i nakon par sekundi je izdahnuo držeći je za ruku.

Meho Puzić je jedan od onih izvođača sevdalinki koji je uspio ući u skupinu naših najpoznatijih sevdalija unatoč činjenici da je živio istovremeno sa velikim imenima bosanskog sevdaha poput; Safeta Isovića, Himze Polovine, Zaima Imamovića, Nedžada Salkovića, Zekerijaha Đezića i dr.

Nakon tragične vijesti o smrti popularnog Mehe reagirale su i njegove kolege, poznati estradni umjetnici .

Beba Selimović, jedna od najbližih saradnica i bliskih prijateljica Mehe Puzića, među prvima je primila tužnu vijest o smrti našeg velikog pjevača.

- U momentu kad mi je Mehina supruga Hanka javila ovu tužnu vijest izgubila sam se. Izuzetno sam potresena i ožalošćena. Izgubila sam prekrasnog kolegu, prijatelja, jedno fino, plemenito stvorenje. Kao da sam ostala bez svog najbližeg. S Mehom sam godinama radila i nosim divne uspomene. Bila sam uz njega i njegovu porodicu za vrijeme bolesti. Čuli smo se svakodnevno, odlazila sam i u Odžak. Inače, bliska sam sa njegovom suprugom Hankom i sad poslije Mehine smrti želim biti uz nju kao rođena sestra - kazala je Selimović.

Hanku Paldum duboko je potresla vijest o odlasku velikog prijatelja.

- Bili smo kao brat i sestra. Osjećala sam ga u duši, a i on mene. Vezuje nas višedecenijsko prijeteljstvo, a nikada neću zaboraviti kako me je još kao pjevačicu amaterku poveo na veliku turneju - rekla nam je Hanka Paldum. Omeru Pobriću vijest o smrti Mehe Puzića prenijeli su Husein Kurtagić i Reuf Feković.

- Kaharan sam. Ode veliki sevdalija bosanski. Jedan sjajan mekam. Ali, eto, hvala dragom Bogu nije se patio. Nije mi zaslužio. Bio je dobar Bošnjak, dobar Bosanac. Ali, niko nije sa smrću odigrao neriješeno, svako je izgubio - kaže Pobrić.

Interpretatorku Zekiju Čuturić vijest o smrti Mehe Puzića koju smo joj, inače, mi saopćili, je šokirala. - Bio je veliki prijatelj. Čovjek koji je sačuvao blago sevdalinke. I sve njegove novokomponovane pjesme bile su naslonjene na našu tradiciju. Osim što je volio ljude, bio je i ljubitelj životinja. To je osobina koja nas je zaista povezivala. Plemenit čovjek koji je uredno živio i uvijek imao dosta prijatelja. Nisu samo umjetnici izgubili jedno divno ljudsko biće već cijela zemlja - istakla je Čuturić. Zatečen i ožalošćen smrću Mehe Puzića bio je jučer i Vehid Gunić. Kao i većina naših sagovornika u prvom redu je istakao da je Meho bio veliki umjetnik. - Ovo je veliki gubitak za sevdalinku koja je inače ugrožena. Meho je imao najbolje sevdalinke jer sam bio uključen od početka u njegovu karijeru. Prvi i pravi umjetnik koji je znao šta narodu prija. Bio je neposredan. Pjevač koji je znao odgonetnuti pjesmu. Imao je nježni glas, sijao je pozitivno. Bio je sebi dosljedan i u novokomponovanim pjesmama - kazao je Gunić.

Sahranjen je na starom mezarju (Sokak Puzića) u Odžaku.

Dr Himzo Polovina je rođen 11. marta 1927. u Mostaru, u kvartu Donja Mahala, a preminuo 5. avgusta 1986. Bio je prikupljač pesama, interpretator, tekstopisac, kompozitor, odličan poeta i doktor - specijalista neuropsihijatar.

Mnogi smatraju da je on najprominentniji pevač i sakupljač sevdalinki svih vremena. Polovinin sakupljački i interpretativni rad starogradske (malovaroške) pesme se karakteriše kao autentično muzičko nasleđe Bosne i Hercegovine. Njegovo duboko razumevanje i znanje duha sevdalinki ostavilo je veliki trag u bosanskoj kulturi.

Rana mladost

Kao dečak je sticao prva pevačka saznanja od svog muzikalnog oca Mušana, koji je veoma dobro svirao šargiju. Otac Mušan je voleo pesmu pa bi Himzu sa svojom braćom i sestrama poređao ispred sebe i terao da pevaju u jedan glas. Često ih je savetovao da idu u Muslimansko društvo "ITIHAD".

Pored značajnijeg učešća u dramskoj sekciji M.D. "ITIHAD" tu je usavršio svoje recitatorske mogućnosti. To je bilo između 1935. i 1940. godine. Pred sam Drugi svetski rat je počeo da uči violinu kod poznatog profesora i majstora violine Karla Malaceka, poreklom Čeha.

Bio je član folklornog ansambla RKUD "Abrašević", od 1947. godine do odlaska u Sarajevo. Sa pomenutim ansamblom odlazi na turneje po selima i gradovima bivše Jugoslavije. Voleo je bogatstvo narodnih nošnji, pa ih je češće koristio na javnim nastupima i kao pevač.

Obrazovanje

Godine 1950. kao student Medicinskog fakulteta bio je član Studentskog KUD "Slobodan Princip Seljo", a nastupa i sa KUD "Ivo Lola Ribar", KUD "Proleter", ZKUD "Vaso Miskin Crni", KUD "Miljenko Cvitković", te za amaterska društva koja su imala muzičke multietničke programe.

Tokom svoje pevačke karijere završava studije medicine i postaje doktor specijalista - neuropsihijatar. U praksi uspešno primenjuje metode psihijatrije, socioterapije i muzikoterapije. Užem krugu medicinskih stručnjaka poznati su njegovi naučni radovi iz pomenutih oblasti objavljenih u stručnim publikacijama. Bio je cenjen lekar u Bolnici za mentalnu rehablitaciju Jagomir u Sarajevu sve do svoje smrti.

Pevačka karijera

Pored govorne mane u izgovaranju glasa "r" uspeo je zagolicati muzičke stručnjake pesmom: Mehmeda je stara majka karala (u kojoj imaju samo dva "r"). Tada se u Radio Sarajevu pevalo uživo. To je bilo u januaru 1953. godine kada su ga kolege nagovorile da se prijavi na audiciju pevača. Primljen je i dobio izvrsne muzičke stručnjake koji su vodili računa da od Himze naprave vrsnog umetnika.

Himzo Polovina je u pevačkoj karijeri proveo više od trideset godina. Nastupao je u zemlji i inostranstvu prenoseći slavu narodne pesme, a posebno sevdalinke. Snimio je dvadesetak gramofonskih ploča koje su dostigle milionske tiraže, kao i nekoliko audio kaseta visoke muzičke vredosti. Napravio je veliki broj arhivskih snimaka za Radio Sarajevo. Često je nastupao na koncertima priređenim u humanitarne svrhe, po bolnicama, domovima penzionera, iznemoglih i starijih osoba, domovima za napuštenu decu, klubovima lečenih alkoholičara itd.

Polovina je pet godina pauzirao na Radio Sarajevu zbog nesporazuma sa ljudima te kuće. Slušaocima je za tih pet godina nedostajao Himzo Polovina. Tražili su ga i upućivali žalbe Radio Sarajevu. U Radio Sarajevu su govorili da način pevanja Himze Polovine ne odgovara koncepcijama i stilu koji neguju. U međuvremenu, jedan savezni žiri, ocenjujuci pevače narodnih pesama, dao je visoku ocenu Himzi Polovini, naročito ističući njegov stil i afinitet prema višim estetskim vrednostima u sadržaju pesme. I žiri je kao i slušaoci bio impresioniran kada je Himzo, kako to samo on ume, tiho i osećajno, zapevao: Nevjera je tuga golema na srcu...

Himzo je pevao skoro o svim gradovima Bosne i Hercegovine, o lepom gradu Višegradu, o postanku Banja Luke, o Saraj Bosni - Sarajevu divnom mestu, o Tuzli koju je opasala guja, o hairima koje gradi Mehmed paša Sokolović po Bosni...

Prilikom njegovog poslednjeg koncerta, u Plavu (Crna Gora) 5. avgusta 1986. godine, umro je od posledica srčanog udara. Poslednja pesma koju je otpevao bila je Emina.

Sahranjen je u groblju Bare u Sarajevu.

Nakon smrti, Himzino muzičko delo ostaje još popularnije, te mnoge radio stanice i disko kuće presnimavaju njegove muzičke materijale i emituju ih.

Bio je oženjen sa Fikretom Medošević. Imao je kćerku Rubinu i sina Edmira.

Priznanja

Za svoju umetnost primio je mnoga priznanja, među kojima: Estradnu nagradu BiH i bivše Jugoslavije. Njegove vitrine krase srebrne, zlatne i dijamantske ploče, diplome i mnoga priznanja koja je za života primio.

Zahvaljujući Himzi Polovini mnoge zaboravljene pesme su ostale zabeležene za sva vremena. Neke od njih su i:

* Dvore gradi Komadina Mujo * Čudna jada od Mostara grada * Ikindija, sunce zalazaše

Rođen je 1936. godine u Bileći. Tokom drugog svjetskog rata napustio je rodnu Bileću kao izbjeglica sa svojim roditeljima. Od tada je bio nastanjen u Banja Luci gdje je pohađao osnovnu školu "Šesta pučka škola". Nakon završetka rata vratio se u Bileću gdje je upisao i maturirao gimnaziju, a potom upisao višu gimnaziju u Trebinju. Nakon šestog razreda preseljava u Slavonski Brod gdje je nastavio školovanje u gimnaziji "Zlatko Šnajder", bio je među najboljim đacima i završio veliku maturu 1955. godine. Iste godine je preselio u Sarajevo i počeo studirati na Pravnom fakultetu. U Sarajevu je, nakon doseljenja, proveo ostatak života. Tokom rata (1992-1995) bio je teško ranjen u svojoj porodičnoj kući, ali nakon dužeg liječenja je ozdravio i nastavio se baviti muzikom. U društvu svojih prijatelja je često pjevao stare sevdalinke koje nikad nije snimio. Jedna od njih je "Na Ophodži prema Bakijama", a volio je pjevati i vranjanski sevdah.

Preminuo je 2. septembra 2007. godine, a dženaza je obavljena 4. septembra 2007. godine u haremu Alipašine džamije u Sarajevu.

Safet Isović 1960-ih

Tokom studiranja u Sarajevu, često je sa prijateljima "pjevušio" u hodniku tokom odmora. Njegovo pjevanje se svidjelo Hasku Haveriću koji ga je tada jedva nagovorio da postane član ansambla narodnih igara i pjesama studentskog društva "Slobodan Princip Seljo" gdje je polagao audiciju pred komisijom u kojoj su bili Selver Pašić, Selim Salihbegović i drugi. Zbog talenta kojeg je imao, odmah je bio primljen.

1956. godine po nagovoru ljudi iz ansambla je otišao na audiciju na Radio Sarajevo. Nakon što je položio audiciju (iz drugog pokušaja), dobio je termin da snimi dvije pjesme. Prve pjesme koje je snimio su bile "Kad ja pođem iz Sarajeva grada" i "Kasno prođoh kraj Morića hana" koje su emitirane na dan oslobođenja Sarajeva 1957. godine prvi put na Radio Sarajevu. Prvi solistički koncert je održao u "Domu sindikata" u Beogradu 19. marta 1963. godine kojeg je otvorio pjesmom "Otvori vrata od hamama, Zlato, Zlatijo". Zatim su slijedile godine njegovog velikog uspijeha. Bio je pobjednik mnogih velikih muzičkih festivala, dobitnik Zlatnog mikrofona i oko 35 zlatnih i srebrnih ploča, zatim dobitnik Estradne nagrade BiH i Estradne nagrade bivše Jugoslavije. Dvorane u kojima je održavao solističke koncerte, širom svijeta, su bile prepune kad god je gostovao. Vrhunac svih tih gostovanja je bio održani koncert u prepunoj "Sydney opera house" dvorani u Sydney-u u kojoj je ušao u katalog izvođača i jedini je pjevač iz bivše Jugoslavije koji je u njoj gostovao. Snimio je brojne sevdalinke za arhiv Radio Sarajeva (uključujući i nekoliko sevdalinki uz saz). Bio je aktivan član Udruženja estradnih radnika BiH.

Saradnja

Safet Isović

Zahvaljujući Safetu, mnoge sevdalinke su ostale zabilježene za sva vremena kroz njegove audio i video snimke i arhivske snimke za Radio Sarajevo. Kroz dugu muzičku karijeru je sarađivao sa mnogim muzičarima, interpretatorima i tekstopiscima kao što su Jozo Penava, Omer Pobrić, Ismet Alajbegović Šerbo i drugi. Snimio je dosta pjesama u duetu sa popularnim interpretatorima bosanske pjesme: Zaimom Imamovićem, Miletom Petrovićem, Bebom Selimović...

Safet Isović u politici

Safet je sebe oduvijek smatrao antikomunistom. Politikom se počeo baviti 1990. godine. Aktivno je učestvovao u osnivanju Stranke demokratske akcije, bio je među četiri prva potpisnika akta o osnivanju SDA kojoj je on lično dao ime. Također je bio izabran za republičkog poslanika, a kasnije i za federalnog. Međutim zbog neslaganja sa političkim pravcima u kojima je SDA išla, 1998. godine se povukao iz politike i aktivnog djelovanja u stranci.

Negdje na polovini dvadesetog vijeka, pocetkom jeseni, 26 septembra, rodjen je Haris Dzinovic, koji je definitivno u svojoj profesiji obiljezio posljednju deceniju ovog, a sigurni smo da ce po njemu biti upamcena i prva decenija sljedeceg vijeka. I ne samo to. Njegova muzika ce se pamtiti i poslije njega, kao nesto sto sa godinama samo dobija na svojoj vrijednosti. S obzirom da u ovoj biografiji ne pominjem godinu rodjenja kao nesto sto po svojoj prirodi pripada zivotopisu jedne licnosti, ne bih zeljela da se ovo protumaci kao da se kriju godine, ali kao sto je davno kazao jedan pjesnik... "...tvoje su godine, godine ljubavi... one su mlade i one su vjecne..." tako i Haris svojom pojavom za nas uvek budi sjecanje na mladost... a njegove pjesme davno su pronasle svoje mjesto medju melodijama koje ce se vjecno pamtiti i pjevati. Zato su njegove godine uvijek mlade i zato su i vjecne... a godine ljubavi izviru iz svakog njegovog stiha, iz svakog daha i napora da nam docara svu velicinu i ljepotu tog osjecanja koje svakoga od nasa dok ga slusamo obuhvati i ne pusta... i traje...

Hari, koji je sada u najboljim godinama, na vrhuncu svoje stvaralacke moci, rodjen je na Bas Carsiji, u srcu Sarajeva, u intelektualnoj radnickoj porodici od oca Muhameda, inzinjera i majke Hatidze, ekonomiste. Kao dijete, dosta vremena je provodio uz svoju nanu i djeda koji su ga prilicno razmazili, kao sto se obicno radi sa unucima, a pogotovo kad je neko rodjen u vazdusastom i neuhvatljivom znaku Vage, a jos pri tome jedinac u porodici, pa tada na scenu stupa majka Hatka koja sinu kupuje harmoniku u devetoj godini posto je vec tada pokazivao svoju muzikalnost, i to kao nagradu za uspjeh u skoli a i da bi ga motivisala da bolje uci. Mali Hari, ne prihvata niciju pomoc, cak ni od najblize familije u kojoj je bilo izmedju ostalih i profesora muzike, vec onako, sam uz melodije sa radija tipka po harmonici i skida prve akorde. Kako rano, kao mladic ostaje bez oca, podize ga majka, koja ga, da bi mu skrenula misli od ulice, lutanja i loseg drustva, nNo, kako harmonika i nije bila bas privlacan instrument sezdesetih godina, on je resio da predje na klavir. Jedini tada dostupan je bio u gimnazijskoj dvorani, i on umjesto da uci prijedmete koji ga ne zanimaju, pocinje da prebira po dirkama. Uporedo sa klavirom, krece sa ucenjem gitare i tako malo, po malo - postaje pravi roker i osniva prvi rok bend, koji se vrlo brzo raspao. eprekidno ohrabruje na putu muzickog obrazovanja.

Uporedo sa muzikom, razvijao je ljubav i prema sportu. Pocinje da se bavi fudbalom i to profesionalno u sarajevskom Zeljeznicaru. U jednom trenutku Haris svojim talentom i strpljivoscu stize i do prvog tima. I u tom poslu ce biti dobar, kao uostalom u svemu sto je radio, ali ne i dovoljno da bi istisnuo nekoga iz tada cuvene generacije Ribarevih beba, koja je osvojila cak i sampionsku titulu tih sedamdesetih godina. Ali, zbog raznoraznih okolnosti, a najmanje njegovom krivicom, ostajao je po strani. Kako nikada nije mogao da trpi nepravdu, rekao je zbogom fudbalu. Ipak, kako i sam kaze, moze da mu bude zahvalan, jer mu je od njega ostalo zdravo tijelo, tako da i danas moze da zaroni na dubinu od dvadeset i pet metara i izdrzi tri sata na bini. Poznata je i njegova ljubav prema skijanju, tenisu, atletici, podvodnom ribolovu.... Sport je volio, ali pravila sportskog zivota - nikako. Haris je zelio je da zivi zivot punim plucima, jer je osjecao da u srcu nosi vatru koju nije htio da gusi strogim i isposnickim nacinom sportskog zivota. Muzika ga je privlacila jos od malih nogu, a ona je nekako najbolje isla uz raspolozenu raju do kasno u noc... gitare, vino, mjesecinu, setnje po obali... I eto, tako, posto za Harija nije bilo mjesta u prvom timu, a on na drugi nikada ne pristaje, vratio se svojoj prvoj ljubavi - muzici.Ali i tada opet upada u najjacu generaciju sarajevske muzicke skole - Zdravko Colic, Indeksi, Kemal Monteno, Pro Arte, Bijelo Dugme... S obzirom na nesumnjiv talenat i preokupiranost muzikom, Haris je svestran umjetnik, pjevac, instrumentalista, kompozitor. Neke od njegovih kompozicija postale su hitovi u izvodjenju drugih pjevaca. Jedna od najpoznatijih kompozicija koju je radio za druge sigurno je pjesma Ti meni lazes sve koja je donijela veliku popularnost Dusku Kulisu sedamdesetih godina.

Opet je Haris imao strpljenja, kao da je osjecao da ce doci njegovih pet minuta.Prvo pocinje kao pjevac sevdalinki koji je, kako su govorili, bio pravi naslijednik Zaima Imamovica i Safeta Isovica. Onda je dosla evergrin muzika, koja je potpuno potisnula narodnjake. Svirao je na svojoj gitari, vise onako za raju na Jahorini, nego za sebe i svoju karijeru. I tako je pocela prica od usta do usta, ona najbolja reklama: E, da si slusao Harija, vidio bi kakva je to muzika.Snima nekoliko tada aktuelnih singlica koje su imale malih tiraza i prilicno dugo luta u raznim muzickim zanrovima pokusavajuci da pronadje sebe u nekom od njih. Onda se kao jedna dobrodosla pauza desava u njegovom zivotu odsluzenje vojnog rokaI tada, pojavio se film Cigani lete u nebo i Harisa je taj zvuk toliko povukao da je njezne zvuke dobrih starih melodija zamijenio temperamentnim ciganskim melosom.Tada je cvrsto rijesio da postane Ciganin. Kako sam kaze, nikad do tada na filmskom platnu nije vidio tako nesto uznemirujuce i eruptivno a zahvaljujuci upravo ciganskoj muzici koju je mozda, nosio i negdje u sebi, duboko u svoj dusi, a film ga je samo podstakao da o njoj ozbiljnije razmislja. Ona je dosla i kao poslijedica njegovog nezadovoljstva u narodnoj muzici... U vreme kada su svi trazili sansu u narodnoj, Haris se okrenuo ciganskoj muzici, koju je prilagodio temperamentu i osjecanjima ovog podneblja i jednostavnoscu aranzmana i zvodjenja, koji su opet uz pomoc njegovog carobnog glasa zvucali raskosno i tako je priblizio narodu.Zbog vjere svojih prijatelja i podrske koju je dobijao na svakom koraku gdje god bi zapjevao Haris je imao snage da pocetkom osamdesetih oformi grupu Sar e Roma sa cuvenom bracom Pavlovic. Iako jedino Dzinovic nije bio Ciganin, djelovao je najautenticnije. Sa imidzom laznog Ciganina, u duhu svog imena (Haris na turskom znaci - lav), crnim brkovima i crnim sesirom na glavi, dopadao se narocito zenama. Prvi album, kao grupa, objavljuju 1982. godine u izdanju sarajevskog Diskotona i sa njega publiku na prvo slusanje osvaja pjesma Pilem, pilem. Zatim je 1983. godine uslijedio drugi album ciganske muzike u izdanju zagrebackog Jugotona sa dosta hitova. Ostali su trajno upamceni Kiko,Kiko,Bida mange romale i Ciganin sam ja. 1985. se pojavljuje ponovo u izdanju sarajevske diskografske kuce njihov treci (i za sada poslijednji album) sa hitovima O djila, Solnuska, Dve gitare,Rangac...

Haris Dzinovic je postigao nesumnjiv uspjeh pjevajuci i svirajuci cigansku muziku. Njegova grupa Sar e Roma dospjela je u sam vrh popularnosti i imala veliku medijsku paznju. Slijede gostovanja i turneje po zemlji i inostranstvu... ucestvuju na brojnim romskim hepeninzima. Redaju se... Rusija, Amerika, Kanada, Zapadna Evropa.... Od gostovanja u nasoj zemlji ostao je upamcen onaj u beogradskoj hali Pionir 1986. godine. Krajem osamdesetih godina to su bile tradicionalne romske priredbe sa ucesnicima iz cijelog svijeta.Tada je Haris sa svojom grupom osvojio specijalnu nagradu zirija za najbolji utisak i scenski nastup pokupivsi gotovo sve glasove. Na jednom koncertu u sarajevskom Sportskom centru na Ilidzi Haris upoznaje pjevacicu Valentinu Visnjevsku koja je, kako sam kaze, najbolja pjevacica ciganskih pjesama. Tu nastaju prvi kontakti i prijateljstvo sa Valentinom i mnogim sovjetskim umjetnicima. Tokom svog boravka u Moskvi, Haris se upoznaje sa poznatim kompozitorom Borisom Kursicvilijem, koji mu je svake godine slao po nekoliko klavirskih izvoda sa tekstovima pretezno izvorne romske muzike koju je on obradjivao.

Sredinom osamdesetih godina Haris boravi na manifestaciji Midem u Kanu pokusavajuci da napravi karijeru u inostranstvu sa svojom ciganskom muzikom, gdje upoznaje naseg slikara Pericu Zupanovica. Preko njega dolazi u kontakt sa zvijezdama dzet-seta Dejvidom Bouvijem, Eltonom Dzonom... koji se odusevljavaju njegovim talentom i interpretacijom. Trake sa njegovom muzikom presnimavale su se i isle od ruke do ruke, dosle i do Mika Dzegera, Dzeka Nikolsona, Stinga, Dzon Bon Dzovija koji su ludovali uz te zvuke. Hari je bio nadomak svijetskog uspeha, ali za prodor na to trziste trebalo je dosta para, a od ciganske muzike se nije moglo ziveti.I bas tada kada je zahvaljujuci Harisu i njegovoj grupi Sar e Roma, ciganska muzika osvojila mase i usla u narod, on se ipak odlucio za solisticku karijeru i snimio jedan od najboljih albuma svih vremena. Rijesivsi da se posveti komercijalnijim pjesmama, on i dalje ne odstupa od svog pravila da pjesme moraju biti kvalitetne i jednostavne, ali ih je on svojom interpretacijom doveo do savrsenstva i napravio desetine hitova koji traju vec cijelu deceniju.

Tako se 1989. godine pojavljuje njegov prvi solisticki album sa pjesmama Ostaricu, necu znati, I tebe sam sit kafano,Rano je za tugu,Sjecas li se one noci,Odlazis od mene,Hladno je, ugrij me... Haris vrlo brzo, poslije pocetnog nepovjerenja postize nezapamcen uspjeh. Krece prvo kao specijalni gost na turneji Halida Muslimovica, u organizaciji Mise Dobrica, da bi ubrzo po novinama osvanuli naslovi kao sto je:Koncert na koncertu Poslije te turneje Haris je zaista postao daleko veca zvijezda i od samog Muslimovica. Slijede pozivi na sve strane za gostovanja i po zemlji i po inostranstvu.Njegovih pet minuta napokon dolazi. Visegodisnji i moze se slobodno reci visedecenijski rad i trud napokon su se isplatili, njegova mogucnost pjevanja na vise jezika, sviranje pet instrumenata, nesumnjiv talenat i gomila hitova vec poslije prvog solistickog albuma otvaraju mu sirom sva vrata i sva srca otvorena za pravu emociju. Ali stizu i priznanja, nagrade na Mesamu, Oskar popularnosti... Citaoci brojnih casopisa i radio i TV stanica ga biraju za pjevaca godine, njegove pjesme su hitovi godine, njegovo ime se prepoznaje, o njemu se prica na svakom koraku...Ohrabren uspjehom svog prvog albuma, vrlo brzo krece da radi materijal za drugi. I tu ponistava teoriju da sto je brzo mora biti i kuso i pojavljuje se nova ploca sa jos vecim hitovima Poznaces me, Nek mi bude zadnja casa, Dajte vina, hocu lom, Pusti me,Nevoljo moja,O kako boli me, Odlazi nestaje... Haris pocinje intenzivno da snima spotove, radi sou program za sarajevsku televiziju... dobija brojna priznanja... prica se ponavlja... Pjevac godine, hitovi godine, oskari, nagrade, priznanja... Haris mora da prizna da je doslo vrijeme za njegov prvi solisticki koncert. Sve je moralo dobro da se pripremi. Poznavajuci njega i njegov perfekcionizam, ne cudi podatak da je u projektu ucestvovalo cak 120 ljudi. I tako 13.juna.1991. godine velika dvorana Centra Sava postaje pretijesna da primi sve one koji zele da udju. Stoji se na svakom slobodnom mjestu, u svakom cosku, sjedi se na stepenicama u prolazu, dodaju se pomocni redovi, pomocna sjedista, u sali kljuca. Ponavlja se atmosfera sa koncerta Dzipsi Kingsa koji su gostovali nekoliko mjeseci prije. Sala je na nogama, ozvucenje donijeto iz Minhena besprijekorno, na sceni Haris i deset gitara, kao gosti pojavljuju se njegovi prijatelji Zdravko Colic i Goran Bregovic..Tu su sa njima i Laza Ristovski, orkestar Modra rijeka, ansambl Sajavel i grupa Sar e Roma. I poslije deset godina, ko je prezivio, jos prepricava njihov zajednicki nastup na sceni.

S obzirom na tadasnja ratna zbivanja na prostorima bivse Jugoslavije i na talase nacionalizma koji su bili sve izrazeniji, Haris koji je tada uglavnom boravio u Beogradu, putujuci iz njega po inostranstvu, maja 1992, biva prinudjen da napusti zemlju. U Bosni je ludilo vec krenulo, Hrvatska je odavno zahvacena ratnim pozarima, on odstupnicu nema i tako svoje izbeglistvo zapocinje u Becu. U Austriji i Njemackoj organizuje i ucestvuje na prvim humanitarnim koncertima za BiH. I kako kaze, uvijek bez posrijednika salje novac onima kojima je najpotrebniji.Ali, sto se tice nastavka i napredovanja njegove karijere Haris je morao cak i poslije tri miliona prodatih ploca u bivsoj Jugoslaviji, poslije nevidjene popularnosti u svojoj zemlji, da tamo negdje startuje kao stranac, da krene iz pocetka da se bori za svoje pozicije i da dokazuje svoj talenat. Ali, ovoga puta tudjim ljudima, zatvorenim i nepovjerljivim, u jednoj novoj sredini gdje se sve mjeri samo novcem, gdje nema toliko duse, gdje se bas na tudjem jeziku ne mogu docarati sve emocije, potrebe i unutarnja prezivljavanja.

Harisu se tada ipak, pojavljuje zracak svijetlosti na kraju tunela. Dolazi se do ideje, na prijedlog gospodje Izabel Fore, supruge poznatog francuskog kompozitora Kloda Fransoa, autora nezaboravnog hita "My Way" koji je proslavio svojom izvedbom Frenk Sinatra, da s obzirom da je do tada bilo napravljeno 999 verzija te pjesme i da je gospodja Fore htjela napraviti jubilarnu 1000 verziju na ciganskom jeziku i da je htjela nekog pjevaca sa naseg podneblja, da je cula za Harisa Dzinovica i da se tako desilo da je bas on snimio tu jubilarnu verziju koja se na romskom zove Kantar cigan. Tada definitivno donosi odluku da napusti Austriju i da predje u Francusku. Za pocetak, Haris se rijesava da ode u Kan u posjetu svom starom prijatelju Perici Zupanovicu, ali tu saznaje da je on nedavno umro posle duze bolesti, ali mu njegov prijatelj nudi da koristi njegov apartman. Tako Haris dolazi na obale francuske rivijere, Kan, Sen Trope... Slijede opet druzenja sa evropskim dzet-setom... Dolazi do njegovog poznanstva sa Dzordz Majklom, Dzipsi Kingsima... Haris ih sve naravno svaki put ostavi bez teksta kad uzme gitaru i zapjeva.Uporedo sa tim, tih godina gostuje na 77 dobrotvornih koncerata sa kojih se prihod salje za nastradale u njegovoj Bosni. Boravi izvjesno vrijeme i u Spaniji gdje u studiju Kornelija Kovaca zapocinje rad na svom materijalu snimivsi pjesme na engleskom, romskom i spanskom jeziku koji planira da plasira na evropskom i svetskom trzistu. Uporedo radi i obrade nekih svojih starih pjesama. Tada nastaje i pjesma Jesu l' dunje procvale...

S obzirom na popularnost koju je Haris imao na jugoslovenskim prostorima, svaka njegova pjesma koje bi se neko docepao - bila bi potencijalni hit. Tako i dolazi do toga da Haris njemackoj firmi Embex daje kompozicije Jesu l' dunje procvale i Tugo moja kako bi izasao CD pilot. Medjutim, oni na isti CD stavljaju i Harisove stare pjesme, kao i jos nekoliko ciganskih obrada, tako da se na trzistu 1996. godine pojavljuje materijal koji se predstavlja i prodaje kao novi album Harisa Dzinovica. I sve je to narod gutao, jer je bio zeljan njegove muzike i emocija koje je ona stvarala.Tek po dolasku u Pariz, Haris je mogao da dise punim plucima jer su ga Francuzi prihvatili rasirenih ruku i angazovali da snima za diskografsku kucu Poligram. S obzirom na vec snimljenu i objavljenu verziju pjesme My Way potpisao je jednogodisnji ugovor i dobio na koriscenje vilu u Sen Tropeu. U jednom trenutku nasmijesila mu se i svijetska karijera. Hari je poceo intenzivnije da radi na svom materijalu koji je zapoceo na engleskom jeziku spremajuci ga za evropsko trziste. Nedostajao je samo dobar marketing i naravno finansijska potpora.Nekako u istom periodu Haris sa svojim prijateljem otvara restoran Harris u ul. Zan Zak Ruso 54, u Prvom arondismanu, samom centru Pariza, koji vrlo brzo dospijeva na dobar glas i koji je bio dobro posjecen i od strane Francuza a naravno postaje i stijeciste estradnih umjetnika iz cijele bivse Jugoslavije koji bi se nasli na proputovanju kroz taj grad svjetlosti.

U restoranu je bilo i francuskih specijaliteta ali na meniju bi se povremeno nasli i gurmanlucisa naseg podneblja, uvijek je bilo fine muzike, a nisu bili rijetki trenuci kada bi Haris i sam zapjevao, docekujuci rasirenih ruku i sa poznatim osmijehom svoje stare prijatelje.Haris je u medjuvrijemenu skinuo i svoj crni sesir po kome su ga ljudi pamtili. Umjesto njega na glavu je stavio crnu maramu. Znak prepoznavanja, ostali su samo gusti, crni brkovi. Njegov prodorni glas impresionirao je i profesionalce i obicne ljude. Zapanjen je bio cak i sedamdesetogodisnji Spanac, otac jednog od clanova grupe Dzipsi Kings, kada je Hari na jednoj zabavi u Braceloni uzeo gitaru i zapjevao Zajdi, zajdi. Znao je svojim pjevanjem i pojavom da docara emociju iako su melodijska linija i rijeci pjesme svima bili nerazumljivi. Tada ga je on upitao odakle mu takva dusa i gdje se to tako pjeva. Haris mu je odgovorio da to nije nista i da kod njega u zemlji svi tako pjevaju, iz duse... da se covjek tako jednostavno rodi... Niko nije mogao da vjeruje.Naravno, kao i svaki drugi posao koga bi se prihvatio, Haris je besprijekorno obavljao svoj posao vlasnika restorana, sefa kuhinje,sefa personala, dobrog domacina... Imao je najkvalitetnije osoblje, francuske kuhare. Sve je bilo prilagodjeno evropskom nivou, ali on ipak nije nikada ni imao namjeru da se profesionalno i potpuno posveti ugostiteljstvu. Trebao mu je samo jedan mali kutak, onako za njegovu dusu.

U medjuvremenu 1997. godine pocinje da dolazi i na nase prostore. Prvo je ucestvovao na jednom dobrotvornom koncertu u Sarajevu i to je bilo njegovo prvo gostovanje u rodnom gradu poslije pet godina od njegovog odlaska.Slijedece godine Hari pjeva i u jednoj diskoteci u Hrvatskoj, u Trogiru. Tamo je njegov nastup bio vrlo zapazen i duplo vise ljudi od kapaciteta diskoteke se tiskalo da pozdravi, vidi i cuje ovog majstora sevdaha...u diskoteci... sto samo dokazuje da ga vole sve generacije, bez obzira na vrstu muzike koju pjeva, da on cak i brise razlike medju vrstama muzike, cineci od nje jednu, jedinstvenu, neponovljivu, savrsenu, a jednostavnu cijelinu. Haris se rijesava da proda svoj lokal u Parizu, jer je osjetio da polako dolazi vrijeme da se ozbiljnije posveti muzici koja mu ne da mira jos od malih nogu. Pocinje intenzivnije da radi na svom albumu koji je zapoceo jos prije vise godina na maternjem jeziku, nastavlja sa pjesmama po kojima ga je publika dobro zapamtila i u stilu svojih velikih hitova...

Dugo je pokusavao da rijesi problem izdavaca svog novog materijala, nekoga ko bi obezbijedio plasman na teritoriji cele bivse Jugoslavije a i van nje. Poslije duzeg traganja, a i uz pomoc svojih prijatelja, Brene i Bobe Zivojinovica, uspostavlja kontakt sa gospodinom Milanom Jankovicem, vlasnikom kompanije Zepter International, koja je u medjuvremenu osnovala ogranak svoje kompanije koji se bavi izdavastvom u oblasti muzike Zepter world music international, medju cijim se projektima nalaze muzicki predstavnici mnogih zemalja. Tako oni zvanicno i postaju izdavaci njegovog poslijednjeg albuma.Ocekuje se da Zepter bude izdavac i albuma spremanog za evropsko trziste koji Hari godinama strpljivo radi na engleskom jeziku. Zepter ce biti zaduzen za plasman i prodaju prava za ovaj album drugim diskografskim kucama po svom poslovnom interesu, tako da Hari vise ne mora da brine o tirazima, piratima i drugim poslovnim peripetijama. Prva slijedeca karika u tom lancu je Grand produkcija koja je otkupila prava za ovaj album za jugoslovensko trziste.Dolazimo u nasoj prici i do serije koncerata u Beogradu, u Centru Sava uprilicenim u dane od 21. do 29.12.1999.godine. Od planirana tri nastupa, cifra se zaustavlja na sedam koncerata u Beogradu i jednim u Novom Sadu. Bilo bi ih sigurno i vise da Haris nije imao vec ugovorene obaveze pocetkom januara 2000. godine. Koncerti su bili odrzani pod upravom briljantnog Rake Marica. Ponovljena je 1991. godine, sala je bila puna iz veceri u vece, publika na nogama, aplauzi, horsko pjevanje, scene koje se ne daju opisati. Dosta Harisovih kolega doslo je da pozdravi ovog velikog umjetnika. Bili su tu Saban Saulic, Lepa Brena, Goran Bregovic i mnogi drugi. Haris je na svakom koncertu izveo jednu od pjesama koja ce se naci na novom albumu, a gosti premijernog koncerta imali su tu privilegiju da cuju cak cetiri nove pjesme, a moja malenkost kao autor ovog teksta dopusta sebi tu slobodu da kaze da se od tih pjesama najvise vezala za one koje je u svom raspolozenju zapamtila i zavoljela kao Eminu i kao Suzu jer poslije njih zaista vise nista nije vazno, ni kafana, ni ljudi, ni godine, dovoljan je samo jedan zagrljaj, saznanje da je neko tu i... nista vise...

Sa ovih prostora i poslije velikog uspjeha na beogradskim koncertima Haris je otisao na Jaltu, u Ukrajinu, gde je odmah iza Nove godine koju je radno proveo u Igalu, imao nekoliko ugovorenih nastupa, a zatim se vratio u Njemacku da nastavi finalni rad na svom novom materijalu, a u fazi je i snimanja nekoliko spotova za MTV koji ce medijski ispratiti izlazak novog materijala. Dok je pricao o novom albumu, Haris kaze da njegova vjerna publika treba da ocekuje 14 pjesama na kompakt disku i 10 na audio kaseti... Materijal je u zavrsnoj fazi u stutgartskom studiju pod dirigentskom palicom vrsnog tonca Tahira Durkalica, koji je zajedno sa Harisom i njegovim ostalim saradnicima bio nezaobilazna nit u pravljenju svih njegovih velikih hitova na predhodna dva solisticka albuma nastala prije deset i vise godina. Nema sumnje da ce se i u ovom slucaju potvrditi ona izreka... da je vino bolje sto je starije... i da ce iz te muzicke radionice i iz pera i duse Harisa Dzinovica ponovo izaci sve sami hitovi.

Novi album Harisa Dzinovica pojavio se u prodavnicama pocetkom decembra 2000. godine sa jednostavnim, ali uvijek prepoznatljivim imenom: Haris Dzinovic. Dvanaest prelijepih pjesama, pjesama uz koje cemo meraciti, plakati, radovati se, razbijati case, lomiti dusu, rastajati se na peronima dalekih gradova, pjesme uz koje cemo se buditi, ljubiti i sanjati, pjesme za kafanu, pesme za drustvo uz gitaru, pjesme za sve ljude dobre volje i ciste duse... dvanaest pjesama poslije deset godina, stotine ispisanih stihova i hiljade rijeci za hiljade neprospavanih noci i samotnih dana, za milion misli koje ti prodju kroz glavu za sve te godine...Tokom 2000. i 2001. godine odrzao je Haris Dzinovic bezbroj koncerata i gostovanja. Redjale su se turneje po Kanadi, Skandinaviji, Australiji, Jugoslaviji, izmedju njih gostovanja u gotovo svakom vecem gradu u Evropi. Opet se ponovila serija od osam rasprodanih koncerata u Beogradu (citaj: vise od 30.000 posjetilaca), a nakon nje uslijedio je spektakularni koncert u sarajevskoj Zetri pred vise od dvadeset hiljada posjetilaca koji su uzivali u trocasovnom nastupu Harisa Dzinovica nakon gotovo deset godina. Od proljeca 2002. godine uz stalne nastupe po Evropi, uslijedio je koncert u Ljubljani...zatim skandinavska turneja, koncert u Zagrebu..... americka turneja... i idemo dalje i dalje... I eto tako, u ocekivanju smo novih ploca, novih koncerata, novih suza, zagrljaja, pjevanja i plakanja u mraku... novih emocija... Tocak nasih zivota i dalje nezaustavljivo ide naprijed, a on je i dalje u najboljim godinama, u istim onim sa pocetka ove price..

Kako je pored bezrezervne podrske i naklonosti publike Haris pre nekoliko godina osvojio i naklonost jedne lijepe i mlade Zagrepcanke, tako mu se ukazala prilika da ostvari jos jednu svoju davnasnju zelju. Dvadesettrogodisnja studentkinja orijentalistike iz Zagreba, Melina Galic rodila mu kcer Djinu. Kako su novine tih dana izvjestavale - "Zvijezda je rodjena", ne znamo da li ce biti lijepa na majku i uspjesna na oca i imati sve predispozicije da zaista bude zvijezda - ali jedno je sigurno - marta 2004. godine rodjena je jos jedna zvijezda Harisovog zivota. Vec sljedece godine u aprilu njihova porodica uvecana je za jos jednog clana. Haris i Melina dobili su sina Kana. Haris Dzinovic trenutno vrijedno radi na nekim novim pjesmama koje se trebaju pojaviti na CD-u u toku 2007. godine.

Mitar Mirić (Srpski: Митар Мирић) popularan je srpski turbo-folk pjevač. Neke od najpoznatijih njegovih pjesama su: ""Doviđenja društvo staro", "Ne može nam niko ništa" i mnoge druge.

POznat je po izgovaranju "Šatrovačkog imena" - "Tarmi Rićmi".

Špijuni su među nama (Spies are among us) i Ciganče (Little gypsy) su dvije njegove najnovije pjesme.

Zadnji album izdao je 2006, zove se "Neka Puca", izdan od strane Grand Produkcije.

100 posto ljubav (duet Mladen Vojicic Tifa) Budi, budi uvijek srecna Budna si Cardak Carobna frula Crna ruza Da zna zora (duet Zeljko Bebek) Daleko je sreca Dani ljubavi Djeco bosanska Do ljubavi tvoje mi je stalo Domovino u srcu te nosimo Dosta mi je tuzne muzike Dvadesete Eh kad bi ti Gitara i casa vina Gitara u noci Gordana Grade moj Gresnica Hej noci Hej zoro, ne svani Hej, lijepa zeno Hir mladosti (Luda igra) I zanesen tom ljepotom Iznad Tesnja (duet Jasna Zalica & Emir Hadzihafizbegovic) Ja se Bosni spremam Ja zalim ruzu Jabuke su bile slatke Jesen u meni Jos ljubavi ima Kad tad Kao nekad Kao nekada Lete ptice, lete jata Lijepa pa i pametna Lijepe ciganke (duet Omer Rakovic) Limun zut Ljiljani Ljubav je k'o magla Ljubav je stvorila andjela Ljubicica Ljut na tebe Malo je, malo, dana Miljacka Mirela Mladost je otisla Mnogi su je poljubili Moja jedina Mora i planine Mostovi tuge Mujo, Halil i Vila Na zapadu nista novo Najljepsi dragulji Navika Ne bolujem Ne budi mi nadu Ne diraj mi nju Ne trazi me vise pogledom Ne zaboravi Ne zovi me, ne trazi me Neces saznat koliko te volim Necu, necu, dijamante Nekad sam ti bio drag Nije ljubav vino Nikom vise ne vjerujem ja Noc i dan se dijeli Oci njene Od sabaha do jacije Okuj me care Ona i samo ona Ona je opijum Opet sam se zaljubio Orilo gorilo (duet Edwin Po) Otrov mi dajte Pamticu te Pet godina volio sam tebe Pjesma o njoj Pjesme moje Placem (duet Zehra Bajraktarevic) Plakacu ljubavi moja Plavuse Pozeljet' ces Pozuri Prokleta je zena ta Prolaznik Protjerajmo svakog dusmana (duet Jasmin Burekovic & Mujo Muhamed) Pruzi mi ruku Prvi poljubac Rajske ptice Ranjen sam ti Rastanak Robinja Sa tobom il' bez tebe (duet Lucija Serbedzija) Samo s tobom lijepo mi je Sanjam majku, sanjam kucu staru Sanjam te majko Sarajevo Sarajka djevojka Sijedi starac Sjecam se Sjeti me se bistra rijeko Snjegovi hladni dolaze Snjezana Srce ledeno Srebrni mjesec Sta je to (duet Selma Muhedinovic) Stani zoro Stara kuca Sto je tuzna breza ta Sumorne jeseni Sunce jedino Svatovi Sve sate i dane Sviraj nesto narodno (duet Donna Ares) Ta je zena varala me Tajna Ti si bila moja zelja Tri ruze U ime ljubavi U plamenu jedne vatre Umrijecu zbog tebe (duet Henda) Uspomeno, uspomeno Uzalud je vino Vazda Vjetrovi i oluje Volim te Volim te neka svako zna Volim te, volim ja Voljela me jedna Esma Vracam se majci u Bosnu (Beogradjanka) Vremena se mijenjaju Zadnji put sam ovdje druze Zagrli me njezno Zajedno smo jaci Zaljubljen sam stara majko Zar si mogla ljubit' njega Zarobljenik vina Zasto je moralo tako da bude Zasto su ti oci tuzne Zbog najdraze zene Zbogom noci, zbogom zore Zeljan sam zeljan Zena mog zivota Zlatna casa Zlatne niti Zlatne strune Zrele kajsije Zumbuli su procvali

f

Kemal Malovčić

Meho Puzić

Mile Kitić

Mirjana Barjaktarević

Mitar Mirić

Kemal Malovčić rođen je 6. maja 1946. godine u selu Okreč,opština Sanski Most,u podgrmeču,Bosanskoj Krajini.Podgrmec je iznjedrio mnogo poznatih ljudi kao što su pisac Branko Ćopić iz sela Hašani,opština Bosanska Krupa,Boro Drljača iz Suvaje kod Bosanske Krupe,Marinka Rokvića od Bosanskog Petrovca,Halida Muslimovića iz Prijedora (Potkozarje),Šerif Konjević selo Sanica opština Ključ pod Grmečom. Svoju karijeru Kemal Malovčić započinje još u mladosti. Kao izvođač narodne muzike jako brzo stiče popularnost i simpatije slušalaca. Pripada grupi jugoslovenskih pjevača koja je početkom 70-tih krenula u muzičko osvajanje estradnog neba bivše Jugoslavije.

Sa nepunih 22 godine snimio je svoju prvu singlicu "Oko Sane" daleke 1968 godine. Veliku podršku na početku karijere je dobivao od svog starijeg brata Džemala Malovčića, koji ne samo da je pisao muziku i tekstove pjesama za Kemala, nego je i sam bio dobar pjevač i harmonikaš.U početku karijere veliku pomoć Kemalu je pružio Vukadin Majkić,Kemalov vršnjak iz susjednog sela Lipnik koji je u to vrijeme svirao harmoniku.

Njegovi počeci su mnogo vezani za Sarajevo gdje su nastali njegovi prvi albumi "Oko Sane" (1968.), "Sad kod mene tuga srcem vlada" (1972.), "Senada, Senada" 1973. godine i "Stiglo pismo od rođenog brata" 1974. godine. Najveću slavu je postigao ulaskom u "Južni Vetar" 1985. godine sa kojima je izdao sedam uspješnih albuma. U ona davna vremena kada su sadašnje generacije "puzale na koljenima", Kemal je napravio "bum" sa svojim pjesmama: "Sine, sine", "Senada,Senada", "Škorpion sam ja" i druge koje se i danas rado slušaju.

Međutim, najveći uspjeh i kulminacija u karijeri, desio se njegovim dolaskom i sklapanjem saradnje sa "Južnim Vetrom" koja je trajala sedam godina. Da nije pogriješio što je promijenio "jato", te da je učinio ono pravo, godine 1985. opravdava svojim albumom pod nazivom "Okreće se kolo sreće", kojeg je radio sa najpopularnijim kompozitorima tadašnjih vremena: Miodragom M. Ilićem,Savom Bojićem i Pericom Zdravkovićem. Pomenuti album, rasprodat je u zavidnom tiražu od oko 900.000 primjeraka. Udarna numera "Okreće se kolo sreće" postala je hit koja je tada bila na prvim ljestvicama folk barometra. Ništa manje nisu bile slušane ni pjesme: "Pomiluj draga ćerku", "Rekla si mi da ne voliš zimu", "Ne ljuti se što sam opet došo", "Ja nisam srećan čovjek" i druge. Ali samim svojim dolaskom u Južni Vetar bio je bojkotovan sa strane muzičkih kritičara.U ono vrijeme boje orijentalnih zvukova na prostorima bivše Jugoslavije nimalo nisu bile poželjne, stoga nije za čuđenje što su ga bojkotovali, ne samo Kemala, već i Južni Vetar. Međutim, publika je prihvatila sve to srcem. Izbijanjem ratnih sukoba na podrucju bivse Jugoslavije,napusta juzni vetar i seli se u Austriju gdje nastavlja da radi albume sa manje poznatim autorima.

Milojko Mile Kitić (Donji Cerani, kod Dervente, BiH, 1. siječnja 1952.), popularni narodni i turbo-folk pjevač.

Prve glazbene uspjehe postiže krajem 70.-ih i početkom 80.-ih na sarajevskoj Ilidži s pjesmama "Mala iz Novog Pazara" i "Op kolo čuprikalo".

1984. godine dolazi u legendarnu grupu "Južni vetar" u kojoj je bio jedan od udarnih pjevača s kojom je obišao cijelu bivšu Jugoslaviju s hitovima "Čaša ljubavi", "Ja neću ljepšu", "Kockar", "Mogao sam biti car", "Mi smo bili jedan život"....

Pjeva i govori na ijekavskom dijalektu. Početkom rata u Bosni i Hercegovini odlazi iz Sarajeva u Beograd te počinje pjevati ekavicom. To je period o kojem vrlo malo govori jer je to period koji ga je jako pogodio kao čovjeka.

1995. napušta "Južni vetar" i počinje raditi na moderniziranijem zvuku od onoga što je prije radio. Tada nastaje balada "Kraljica trotoara" i nakon nje slijede novi hitovi poput "Ostaj ovde", "Zlato, srebro, dukati", "Plava ciganka"; "Zašto baš ti", "Smejem se, a plače mi se"... s kojima ulazi u trku s novim vremenom i trendom u narodnoj muzici. Danas se može reći da je Mile Kitić kulminacija pjevača kojeg pored dugog staža prihvaćaju i neki novi klinci.

Danas pjeva može se reći mješavinom ijekavice i ekavice. Oženjen je pjevačicom Martom Savić s kojom ima kćerku Elenu, dok iz prvog braka ima kćer Sanju.

Mirjana (Mirsada) Bajraktarević rodjena je 1951 godine u Doboju. Zahvaljujući svom velikom talentu veoma mlada započinje svoju muzičku karijeru, već sa osamnaest godina snima svoju prvu singl ploču sa pesmom Predraga Zivkovića Tozovca "Druga ga miluje", kasnije poznatija pesma u izvodjenju njene sestre Silvane Armenulić "Ciganine sviraj, sviraj". U svojoj kratkoj muzičkoj krijeri snimila je trinaest singl ploča i dve LP ploce. Jedna je od retkih prevačica koja je pisala pesme za sebe i svoje kolege, i ako je u to vreme saradjilava za najpoznatijim imenima nase estradne scene, medju kojima su Aca Stepić, Jovica Petković, Boki Milošević, Branimir Djokić, Novica Urošević, Boris Bizetić, Toma Zdravković, Krnjevac i mnogi drugi. Na čuvenom festival “Ilidza” ucestvovala je dvaput, 1971 - Plave oči, 1974 - Ljubavi, ljubavi sudbino. Za arhiv Radio Beograda snimila je veliki broj sevdalinki.

Tragično je stradala 10. oktobra. 1976 godine u saobraćajnoj nesreći, u četvrtom mesecu trudnoće. Vest o tragičnoj smrti Mirjane Bajraktarević, Silvane Armenulić i Radeta Jasarevića potresla je milione Jugoslovena, čak i one koji se pesmom nisu bavili, ali je moćna Televizija, istrajna u revolucionarnoj borbi protiv šunda i novokomponovane muzike, nadahnuta zaključcima Kongresa kulturne akcije – ostala po strani. Objavila je vest da je u saobraćajnoj nesreći poginuo violinista Rade Jašarević, šef narodnog orkestra RTB, član njihovog kolektiva. O Mirjani Barjaktarević i Silvani Armenulić nije bilo ni reči. Kod nas po dobrom starom običaju, sve uglavnom bude prepusteno zaboravu, tako da danas mnogi ne znaju ni kako Mirjana Bajraktarević izgledala, ali pesme zive.

Najpoznatije pesme:

* Doleteće beli golub
* Imala sam drugaricu
* Samo njega sanjam, samo njega volim
* Dodji, dodji, zeljo moja
* Odavno si otisao sine
* Ne sećaj se vise mene
* Jesen je moje najlepse doba

Safet Isović

Sejo Kalač

Seka Aleksić

Sinan Sakić

Zorica Brunclik

Saban Saulic rođen je 6. maja 1951 u Šabcu,Srbija,Jugoslavija.Šaban je popularan srpski pevac sa velikim brojem fanova po celoj bivsoj Jugoslaviji.Njegova majka Ilduza Demirovic poreklom je iz Bjeljine,Bosna i Hercegovina.Proveo je dosta vremena sa porodicom u Bjeljini.Šaulic je jos u svojoj ranoj karijeri krunisan za ''kralja narodne muzike''.Inače je najprodavaniji pevac u bivšoj Jugoslaviji pre 1993.Ne postoji pevač koji se može porediti sa Šaulicem po pevačkom kvalitetu.Oženjen je Gordanom i sa njom ima troje dece : Sanela Šaulić, Ilduza Šaulić i Mihajlo Šaulić.Takodje ima i sina iz prvog braka.Sanela je udata za popularnog srpskog fudbalera. Prvi debitantski album izdao je 1969 kada je imao samo 18 godina.U isto vreme služio je armiju u Bitolu,Republika Makedonija.Svojoj supruzi Gordani posvetio je album 1985 nazvan ''Kafanska noć''. Snimao je pesme na Bosanskom,Makedonskom i Srpskom jeziku.

Sinan Sakic, elektro-varilac iz Loznice, pevuseci je "zapao za usi" iskusnim autorima Radoju Mitrovicu Barajevcu, Draganu Aleksandricu i Midoragu ?. Ilicu. Godine 1979. izdao je prve singl-ploce sa pesmama "Jedna tuga za dva druga" i "Kulu gradim", sto je bio pocetak koji obecava. Prvi album "Miko, dru?e moj" izazavao je interesovanje publike za ovog uvek nasmejanog pevaca u cijem se glasu osecao dar za vesele i optimisticne pesme. Godine 1982. PGP RTB objavio je album "Reci sve ?elje" sa kojim Sinan postaje jedan od tira?nih pevaca folka. Izbegavao je festivale folka koji mu nisu ni bili potrebni, jer je od samog starta imao uspeha u diskografiji i na estradi.

Sinan je poceo da ostvaruje svoje snove kada je poceo da saradjuje sa kompozitzorom Miodragom M. Ilicem, zvanim Milete Bas koji mu je napravio preko 100 pesama od kojih su mnoge postale evergrin nase narodne muzike. Pesmu "Ej, od kada sam se rodio" danas mnogi smatraju "kafanskom himnom". Ostace nezaboravne i pesme "Reci sve ?elje", "Pusti me da ?ivim", "Sudbina me na put salje", "Reci caso", "Zoko moja Zoko", "Sve je postalo pepeo i dim", "Casa po casa", "Pevaj mi o njoj", "Izadji na pet minuta", "Kraljica", "Svirajte, napravicu lom", "Nema para, nema srece", "Svi grese"... Pevao je uspesne duete sa Draganom Mirkovic, Semsom Suljakovic, Kebom... Bio je na trijumfalnoj jugoslovenskoj turneji muzicke grupe "Ju?ni vetar" 1986. godine, gde je nastupao sa kolegama Miletom Kiticem, Semsom Suljakovic, Draganom Mirkovic i Kemalom Malovcicem, kao i vrhunskim muzicarima sastava Midoragom M. Ilicem (bas gitara), Savom Bojicem (solo gitara), Pericom Zdravkovicem (harmonika) i eks-rokerom Vladimirom Furdujem Furdom (bubnjevi). Sve je kulminiralo koncertom na beogradskom stadionu "Tasmajdan" pred rekordnih 18.000 posetilaca.

Prvi beogradski solisticki koncert odr?ao je iste godine u zemunskoj hali "Pinki" pred 5.000 posetilaca, a isto toliko ih je bilo ispred hale.Taj koncert organizovala je prva privatna estradna revija u Srbiji "Estrada". Na turneji sa kultnom sarajevskom grupom "Nervozni postar" punio je stadione i hale u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj... Koncertne rekorde postigao je u sarajevskoj "Zetri" gde ga je slusalo 15.000 posetilaca, u Tuzli (10.000 gledalaca), u Beogradu i sirom Nemacke, Austrije...

Za Sinana se mo?e reci da je postao pravi estradni fenomen. On puni koncertne hale kao od sale, prodaje albume u brojnim tira?ima, redja hitove, a opet mnogi ga ne prepoznaju kada prodje ulicama Beograda, jer se ne reklamira na tira?nim medijima i nema ga na naslovnim stranama novina. Izgleda da su njegovi hitovi bili uvek ispred margetinga. I pored brojnih kritika muzickih kriticara i prozivki da je "islamizovanim zvukom unistio sumadijski melos", Sinan je postao miljenik folkera. On traje i danas – ima odlicne tira?e i visoko se kotira na estradnoj sceni... Jedan je od onih koji tra?e i dobijaju vikend-honorare i od 15.000 maraka - sto je danas privilegija samo najuspesnijih pevaca!

Sinan je pravi estradni boem koji voli drustvo, zabavu i kafane. Dobio je raznorazne nagrade popularnosti od "Melka" do "Oskara popularnosti". Nedavno je postao eskluzivac diskografske kuce "Gold Music" za koju je snimio album "... na eks...". Pesme je potpisao Pera Stokanovic, a neke od njih vec postaju hitovi, kao sto su "Sunce moje", "Vecit momak", "Klosar" i "Pijem na eks". Posebno je zanimljiva pesma "Oce moj" , za koju je napisao posvetu na omotu:"Svaki jecaj u pesmi "Oce moj" posvecujem svom starom koji vise nije sa mnom."

Neki novi estradni klinci nisu uspeli da naskode popularnosti Sinana Sakica. On i dalje sa uspehom plovi estradnim vodama, uz menad?ere Nikolu Id?ana i Baneta Obradovica koji su organizatori njegovih uspesnih koncerata u zemlji i inostranstvu.

Sve je pocelo prije 26. godina. Točnije 1975.godine nakon pet godina pevackog iskustva po restoranima, obrela sam se u Požarevcu. U tadasnjem hotelu "Dunav" koji je zbog muzickog programa bio na dobrom glasu. Svake veceri restoran je bio prepun gostiju. Medju njima je jedne veceri bio tada poptuno anonimni kompozitor Novica Urosevic koji je tek gradio pevacku karijeru. Saradjivao je sa orkestrom Tihomira Paunovica. Tika, kako su ga od milja zvali, bio je legenda tog kraja. Tih dana bio je u potrazi za novim pevacima koji bi mogli da snime singl ploce za Produkciju gramofonskih ploca. Tako je poceo i moj zvezdani put.

Moja prva singl-ploca sa pesmom "Ne daj da nas rastave" ugledala je svetlost dana 20.januara 1975. godine. Tira? je bio 300.000 primeraka. Plocu sam snimila i ne znajuci gde se nalazi PGP. Moje obaveze su zavrsene posle izlaska iz studija. Kontakt sa PGP-om odr?avao je Tika. Ali proslo je pet meseci od snimanja, ploca se nije pojavljivala i vec sam izgubila svaku nadu da ce uopste i izaci. Odlazila sam svakog dana u prodavnicu ploca i naizgled nezainteresovano gledala sta se novo pojavilo u prodaji. Onda sam digla ruke od svega, srecna sto je samo moja naju?a familija znala da sam snimala plocu. Posle Nove godine, sasvim slucajno u izlogu jedne prodavnice, videla sam svoj lik na omotu ploce medju zvezdama nase estrade kao sto su Lepa Lukic, Saban, Silvana, Nedeljko i mnogi drugi. Osecaj u tom trenutku nikada necu moci da zaboravim. Sebi sam dala obecanje da cu kupit i poslednju svoju neprodatu plocu da je slucajno ne bi prodavali na rasprodajama sto je bila praksa tih godina. Tako sam hrabro zakoracila u prodavnicu ne izgvarajuci ime pevaca ciju plocu hocu da kupim. Samo sam uperila prstu svoj lik koji se nalazio u moru poznatih likova. Prodavacica mi je, cini mi se, nudila svaku plocu osim moje. Kada sam napokon u ruci imala svoju prvu plocu, istrcala sam kao furija i pojurila kuci da bih konacno cula kako zvuci moj glas snimljen na tada, za mene, crnom magicnom krugu zvanom singlica. Od uzbudjenja nisam stigla da razmisljam: pa ja u kuci nemam gramofon! I tako sam svoju prvu plocu stavila ispred sebe i pocela da mastam...

Sledecih sest meseci se nista nije desilo, a mene je put odveo u Sloveniju gde sam imala visemesecni anga?man. Tamo je vreme ucinilo svoje, a moje uzbudjenje oko ploce polako je palo u zaborav. Vratila sam se kuci izmedju dva anga?mana, ukljucila radio i pocela da slusam Radio Sabac, tada najslusaniju stanicu, pokazatelj svega onoga sto je u tom trenutku bio hit. Najpoznatija emisija bila je "?elja slusalaca". Spiker je vise od pola sata citao ?elje i cestitke ljudi koji su htelu da cuju jednu istu pesmu. Kada je pesma konacno krenula prvi taktovi forspila su mi se ucinili poznatim, ali nisam ni pomislila da je to pesma sa moje ploce. Tek kada sam cula prve reci shvatila sam da to pevam ja. Kako sam samo bila razocarana svojim glasom! Ali bilo mi je jeasno da se nesto desava.

Sutradan sam se doterala i otisla u PGP. Pokucala sam na prva vrata, otvorila ih, unutra je bilo desetak ljudi, svi su bili u nekom poslu. Prisla mi je jedna naocita gospodja i ljubazno me upitala da li mi treba pomoc. Ni danas se ne secam sta sam joj odgovorila. Goapodja koja je tada bila sef propagande ushiceno mi saopstava da sam ja njihova zvezda, da me tra?e, ali ne znaju kako da stupimo u kontakt. Tada saznajem da je moja ploca vec nekoliko puta "zlatna" i od nje cujem jos mnogo lepih reci... U neverici sam joj ponovila broj svoje ploce (koji i danas pamtim - 10.254), ubedjena da me je zamenila s nekim drugim. Ali, ona je bila tako sigurna, cak je ponovila naslov presme "Ne daj da nas rastave".

I tako pocinje sve kao u snovima. Redjaju se pesme, ploce, pesme postaju preko noci hitovi, tira?i se broje u stotinama hiljada ploca. Estradni centar sveta su dva imena: Zorica Brunclik i Novica Urosevic kompozitor. Deset punih godina Novica i ja ni?emo uspeh za uspehom. Danas je Novica legenda kada su kompozitori u pitanju, ali moju karijeru, pored njega, definitivno je obele?io jos jedan covek - Miroljub Arandjelovic Kemis.

Njega sam upoznala posle deset godina svog postojanja na estradi. Slovio je za muzickog genijalca, bio je okicen evropskim i svetskim nagradama kao solista na harmonici, bio je prepun novih ideja koje je unosio u nasu narodnu muziku. Svako ko je sa njim snimio plocu imao je zagarantovan uspeh. Nasa prva ploca je bila najuspesnija u mojoj karijeri. Cak osam pesama sa te ploce je ravnopravno nosilo odrednicu A-1. I tako sve do danasnjeg dana. Naravno, za sve postignuto u svojoj karijeri ne dugujem samo Novici i Kemisu, vec citavoj plejadi ljudi koji su zaslu?ni za moje uspehe ."

Toliko od Zorice. Valja napomenuti da je visestruki pobednik festivalskih smotri "Moravski biseri", "Ilid?a", "MESAM", "Sumadijski sabor", nosilac je vise puta titule pevacica godine, dobila je vise "Oskara popularnosti"...Prve uspehe do 1985. godine (kada upoznaje Kemisa), postigla je sa svojim suprugom, kompozitorom i harmonikasem Ljubom Keseljem, sa kojim ima dvoje dece.

Njeni najveci hitovi u karijeri su pesme: "Evo, vec je Bo?ic", "Ne daj da nas rastave", "Plava ljubicica", "Veliki grad", "Sto ne dodjes", "A tebe nema", "Muke moje","Evo, zora je", "Eh, da je srece", "Ja znam", "Kada bi me pitali", "Branili su nasu ljubav", "Rodjeni jedno za drugo", "Prebolecu"...

Politickim anga?ovanjem u Jugoslovenskoj levici, Zorica je izgubila mnogo publike, pa se dogodilo i da su joj u bazen njene kuce u Krnjaci, nadomak Beograda, nepoznati vandali bacili rucnu bombu. Zbog raznih otpu?bi u sredstvima javnog informisanja Zorica i Kemis tu?ili su medije zbog klevete, uvrede, za dusevnu bol, kao i neke kolege medju kojima Miroslava Ilica, Zorana Kalezica...

Toma Zdravković

Šaban Šaulić

Šemsa Suljaković

Šerif Konjević

Blistava karijera Šerifa Konjevića počinje sredinom 70 tih godina proslog vijeka. Zahvaljujući u to vrijeme jako poznatom harmonikašu i pjevaču Ljubi Kešelju u Sarajevu upoznaje se sa jednim od najvecih hitmejkera svih vremena Nazifom Gljivom. Kao osamnaestogodišnjak snima svoje prve singlice "Đul Zulejha" i "O suze moje" 1975 godine.
Mnogi u njemu već nakon prvih singlica vide nasljednika Safeta Isovića. 1982 godine dolazi do saradnje sa srbijanskim hitmejkerom Novicom Uroševićem na albumu "Bijela vjenčanica". Taj album nadmašuje sve do tada rekordne tiraže (prodat je u tiražu od 825`000 primjeraka). Šerif nakon toga postaje jedno od najpoznatijih imena tadašnje estradne scene. Njegova saradnja sa Uroševićem se nastavlja i na sljedeća dva albuma " Kunem se u brata svoga" i " Naći ću je po mirisu kose". Ponovo se redaju nezaboravni hitovi i na ova dva albuma koji isto tako dosežu zavidne prodajne tiraže od po 500`000 prodatih primjeraka. 1985 godine Šerif se upoznaje sa Miodragom Ilićem Basom i uz hitove Nazifa Gljive i Miodraga Ilića Basa snima izvanredan album sa "Juznim Vetrom" "Potraži me". Po mnogima jedan od najboljih izdanja "Južnog Vetra" na kojem su se našli hitovi; Ti se mijenjaš kao vrijeme, Zauvijek si ostala u meni, Ljubav je potrebna svima, Pustite me, jos da sanjam,Potraži me, Gdje su sada, Isto kao i prije, U neki daleki grad. Međutim zbog nesuglasica sa Miletom Basom ubrzo nakon samo jednog albuma koji je izašao na proljeće 1985 godine sa dijamntskim tiražom od 500`000 primjeraka, napušta "Južni Vetar" i iste godine pod palicom Nazifa Gljive na jesen snima album "Hej kafano ostavljamte" i tako reći čini mogućim nemoguće, u jednoj godini dva albuma rasprodana u tiražima od preko 550`000 primjeraka.


 Mnogi su mislili da će nakon tog uspjeha i snimanja dva albuma u jednoj godini Šerif napraviti malo dužu pauzu, međutim pokazalose da su se prevarili. Šerif već u narednoj 1986 godini snima ništa manje bolji album od predhodna dva albuma, album nosi naziv; "Bez tebe ja zivjet neću" (560`000 prodatih primjeraka). Na ovom albumu se pored Nazifa Gljive pojavljuju kao autori pjesama Šaban Šaulić (A onda mi pričajte o njoj) i Haris Džinović (Pusti me već jednom). Godina za godinom redaju se albumi i hitovi. Saradnja sa Nazifom Gljivom traje sve do početka agresije na Bosnu i Hercegovinu. Pjesma "Neko čudno vrijeme" koja je postala hit svojim izlaskom 1991 godine kao da je slutila zlo koje će početi ubrzo da se dešava. Početak agresijena BiH dočekuje u Sarajevu. 1993 godine uspijeva da se izvuce iz opkoljenog Sarajeva i odlazi u zapadnu Evropu. Tamo se priključuje Humanitarnom pokretu BiH estrade za pomoć Bosni i Hercegovini. Održao je nekoliko stotina humanitarnih koncerata za BiH. Za vrijeme rata izdaje album "Alipašin izvor" na kojem se nalazi patriotska pjesma "Vukovi" i pjesma posvećena njegovom bratu Mehmedu Konjeviću kojeg su srpske paravojne jedinice ubile početkom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Pjesma nosi naziv "Mom bratu rahmetli". Nakon toga su se redali albumi izdati u produkcijama;Intakt,Lazarević i Gold. Današnje mlade generacije slušaju i vole hitove Šerifa Konjevića. Kurioznost u svemu tome je što su te pjesme nastajale kada se oni nisu bili ni rodili.

Šerif danas živi sa suprugom Kanitom i sinom Leisom na relaciji Sarajevo - Gelsenkirchen ( Njemačka ).

Toma Zdravković je jedan od najpoznatijih i najslavnijih pevača srpske narodne muzike. On je i kompozitor i pjesnik. Rođen je 20. novembra 1938. godine u Pečenjevcu. Pošto u selu Pečenjevac, gde je živio, nije bilo posla, prešao je u Leskovac gde je radio fizičke poslove od kojih se izdržavao. Svjestan svojih pjevačkih mogućnosti, kao i većina mladih pjevača, dolazi u Beograd u potrazi za boljim životom. Međutim, surova estradna scena nije prepoznala talenat u njemu. Priča se da ga je poznata pevačica Silvana Armenulić pronašla na nekoj klupi u Beogradu, bez dinara u džepu. Silvana mu je pomogla da stane na noge, i nastupao je na njenim koncertima i nastupima. Za uzvrat napisao joj je pesmu Šta će mi život bez tebe dragi. Ubrzo poslije toga počinje da pjeva po kafanama i njegove pjesme postaju hitovi.

Iako se njegove pesme svrstavaju u folk muziku, one neodoljivo podsjećaju na šansone. Toma nije imao naročito tehnički kvalitetan glas, ali je bio karakterističan, ne tako snažan i moćan, ali pre svega umilan, podsećajući na Šarla Aznavura (Charles Aznavour).

U većini njegovih pesama, violina daje melanholičnu atmosferu. Uglavnom je testove za pesme sam pisao, i skoro uvek su one autobiografske. Reč je o kafanskim, ljubavnim pesmama, sa savršenom muzikom i savršenim tonom njegovog umirujućeg glasa, u kojima se uglavnom govori o neuzvraćenim ljubavima i patnjama.

Tokom godina, svojim specifičnim i glasom i načinom komponovanja napravio jedan pravac u muzici koji je vrlo prepoznatljiv i koji se sviđa mnogima.

Iza sebe je ostavio mnoštvo pesama koje su i dan danas veliki hitovi. Neke od najpoznatijih su Da l’ je moguće, Danka, Dotak’o sam dno života, Kafana je moja istina, Prokleta nedelja i mnoge druge.

Pojavljuje se u ulozi pjevača u dva filma (Balkan Ekspres 1983 i Bolje od bekstva 1993) i dve TV serije (Doktorka na selu 1982 i Bolji život 1987)).

Bio je boem u pravom smislu te reči i mnogi ga nazivaju prvim boemom srpske narodne muzike. Četiri puta se ženio. I kao što je i sam opisao u svojoj pesmi Kafana je moja istina, može se naslutiti razlog uništenih brakova.

Iako je alkohol bio najveći neprijatelj njegovog zdravlja, do poslednjeg dana je pio. Dugo se mučio sa rakom prostate, ali se nije pridržavao saveta lekara.

Toma Zdravković je bio čovek koji bi jednoga dana bio ekstremno bogat, a već sledećeg nije imao ni za hleb i mleko. Kažu da kad je umro, nije imao para ni za sahranu. Sve je dao na kafanu, kocku, piće i žene. A umro je 30. septembra 1991. godine u Beogradu, gde je i sahranjen na Centralnom groblju.

I dan danas njegove pjesme su popularne, njegovo ime se sa poštovanjem izgovara.

Njegova posljednja supruga Gordana, koja živi u Kanadi, bez uspjeha pokušava da autorskim pravima zaštiti pesme svoga pokojnog supruga.

Njegov rođeni brat Novica Zdravković je takođejr pjevač narodne muzike.

Hanka Paldum je bosanskohercegovačka pjevačica. Rođena je 28. aprila 1956. u gradu Čajniče , od oca Muje i majke Pembe.

Djetinjstvo

Kada je imala sedam godina, sa porodicom se seli u Sarajevo. Od prvog razreda osnovne škole je pjevala u školskom horu. Često je nastupala kao solista na školskim priredbama, pjevajući sevdalinke. Na nagovor brata Smaila počela je da pjeva za KUD "Bratstvo", u kojem je bio on član. Nakon smrti oca upisala je Srednju trgovačku školu i uključila se u KUD.

Karijera

Sa 18 godina se prijavila i prošla na audiciji Radio Sarajeva, gde je napravila prve snimke. To su bile sevdalinke, a prva koju je snimila bila je „Moj beharu, ko li mi te bere“. Pobjeda na festivalu amatera pjevača „Pjevajmo danu mladosti“ omogućila joj je da snimi prvu singl ploču „Pokraj puta rodila jabuka“ 1975. godine za sarajevski Diskoton. Nakon toga je snimila singl ploču sa dvije pjesme „Ljubav žene“ i „Burmu ću tvoju nositi“ uz pratnju Velikog narodnog orkestra Radio-televizije Sarajevo.

Upoznaje kompozitora Mijata Božovića koji joj je napisao pjesmu „Zelene oči“ koja je postala veliki hit u tadašnjoj Jugoslaviji. Nedugo nakon toga nastupila je na Ilidžanskom festivalu sa pjesmom „Ja te pjesmom zovem“. Nakon dugogodišnjeg zabavljanja sa Muradifom Brkićem udala se za njega, a potom je krenula i na jugoslovensku turneju kao gost Mehe Puzića. 1979. godine Muradif i Hanka osnivaju diskografsku kuću “Sarajevo Disk“. Milić Vukašinović, koji je snimio album svoje grupe “Vatreni poljubac“ za njihovu diskografsku kuću, napisao je Hanki pjesmu “Voljela sam, voljela” koja je postala ogroman hit, a Hanka je dobila Oskar popularnosti za pjevačicu godine.

Posle toga snima još jedan singl “Odreću se i srebra i zlata“ , a 1980. izlazi joj prvi album “Čežnja“. Najveći hit sa ovog allbuma bila je pjesma “Crne kose“. Usledila je turneja po Jugoslaviji koja je počela u Beogradu, u “Domu sindikata” gde je Hanka održala prvi slositički koncert. Godine 1982. izlazi drugi album “ Sanjam“ na kojem je kompletan autor bio Milić Vukašinović, a pjesma “Ja te volim“ bila je mega hit. Album je prodat u tiražu preko milion i po primjeraka. Ponovo je usledila turneja širom Jugoslavije.

Ponovo dobija Oskar popularnosti, a nastupa i na "Poselu 2O2" Radio Beograda, kao i na festivalima "MESAM" i "Ilidža". Godine 1983. prelazi u beogradski Jugodisk. Za taj transfer iz jedne u drugu produkcijsku kuću potpisuje najveći estradni novčani ugovor u SFRJ. Jugodisk izdaje album " Dobro došli prijatelji" na kojem je ponovo kompletan autor muzike i teksta Milić Vukašinović. Singl "Sjajna zvijezdo" a potom i album " Tebi ljubavi“ izdaje 1984. Najveći hit sa albuma je bila pjesma autora Miše Markovića “Pamtim još“ sa kojom je nastupila na MESAM-u.

Godine 1984. sa ansamblom „Južni vetar“ snima album “Nema kajanja“. Kompozitor većine pjesama je Miodrag Ilić.

Na festivalu “Vogošća

Na festivalu “Vogošća” 1986. pobjeđuje sa pjesmom “Bolno srce“ i izdaje istoimeni album, na kojem je obnovila saradnju sa Milićem Vukašinovićem. Nakon nastupa na festivalu “Ilidža” sa pjesmom “Ne kuni ga majko“, 1988. izlazi album “Gdje si dušo“ na kojem je autor Perica Simonović. Godine 1989. izlazi album “Kani suzo izdajice” na kojem sarađuje sa Ibrom Mangafićem. Na festivalu “Vogošća” pobjeđuje sa pjesmom “Pokloni mi noćas dušu”, a 1990. izlazi album “Vjetrovi tuge”. Godine 1991. dobija poziv od reditelja Benjamina Filipovića da se pojavi u filmu “Praznik u Sarajevu“.

U aprilu 1992. godine u Sarajevu pojavila se pred skupštinom na građanskom protestu protiv rata i otpjevala čuvene stihove: "Musliman, Srbin i Hrvat, sve je to narod moj" iz svoje pjesme "Bosna je majka moja" i na taj način izrazila nezadovoljstvo blokadom Sarajeva. Ratne godine provela je u opkoljenom Sarajevu, a 1993. bila je u žiriju izbora za mis opkoljenog Sarajeva.  Album „Džanum“ izlazi 2001. godine, a objavljuje ga i za područje Srbije. Godine 2003. izlazi album “S kim si takav si“, a 2004. dobija “Zahvalnicu grada Sarajeva“ za lično zalaganje i doprinos u oblasti kulture grada Sarajeva. U novembru iste godine održala je solistički koncert u sarajevskoj “Zetri”. Gosti na koncertu bili su Alka Vujica, Halid Bešlić, Esma Redžepova, Saša Matić, Milić Vukašinović i Josipa Lisac koji su pjevali sa Hankom u duetu.

Halid Bešlić

Hanka Paldum

Haris Džinović

Himzo Polovina

Halid Bešlić (20. novembar 1953, Vrapci kod Knežine, Sokolac, Bosna i Hercegovina) je bosanskohercegovački pjevač narodne muzike.

Halid Bešlić je rođen 20. novembra 1953. godine u zaseoku Vrapci, kod Knežine, općina Sokolac. Amaterski se počeo baviti muzikom, odnosno pjevanjem još kao učenik osnovne škole, kroz razna kulturno-umjetnička društva, a najduže vremena je proveo u KUD "Zija Dizdarević". To je potrajalo sve do odsluženja vojne obaveze u bivšoj Jugoslaviji. Nakon povratka iz vojske, svoju estradnu karijeru je aktivirao kroz nastupe u poznatim sarajevskim i drugim restoranima, što je potrajalo nekih 5-6 godina.

Prvu ‘singl ploču’ je snimio 1979. godine od kada počinje njegov uzlazni put uspjeha i popularnosti na bosanskoj, odnosno balkanskoj estradnoj sceni. Rezultat Halidovog rada od 1979. godine do 2003. je 16 snimljenih albuma, kao i dva albuma uživo, koji su prodani u milionskim nakladama raznih nosača zvuka. Održao je na hiljade solističkih koncerata širom svijeta.

Može se naglasiti, da je Halid Bešlić dao ogroman doprinos na humanitarnom planu za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992-95). Održao je preko 500 humanitarnih koncerata širom zapadne Evrope.

Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja za muzička ostvarenja i dostignuća. Član je Udruženja muzičara BiH.

10. marta 2009. godine Halid Bešlić je teško povrijeđen u saobraćajnoj nesreći u naselju Kobilja Glava kod Sarajeva kada je u automobilu marke Škoda superb sletio s kolovoza.

Halid Bešlić

A

B

C

Č

Ć

D

DŽ

Đ

E

F

G

H

I

J

K

L

LJ

M

N

NJ

O

P

R

S

Š

T

U

V

Z

Ž

Talentirani Damir Imamović začetnik je novog, modernog poglavlja sevdaha. Njegov sevdah je spoj tradicionalnog i inovativnog. Damir je poslije djeda Zaima i oca Nedžada treća generacija muzičara u svojoj porodici, pa se može reći da je poznavalac, izvođač i kolekcionar svega onoga što je vezano za sevdah. Njegov put istraživanja rezultirao je i dokumentarnim filmom "Sevdah", koji je imao premijeru na Sarajevo Film Festivalu, a osvojio je i nagradu publike.

Kutija tajni

- Jako mi je drago što je film ponio tu nagradu, ona dobiva još više na značaju zbog toga što je od publike. To znači da su shvatili poruku. Isti je osjećaj bio i tokom premijere, lijepo je bilo vidjeti prepuno Pozorište mladih i salu Doma Armije - kaže Imamović.

Film "Sevdah", koji gledaoce vodi na emotivno, muzičko i vizuelno putovanje, djelo je rediteljice Marine Andree, dok muziku i istraživanje potpisuje Damir. Iako je snimanje trajalo tri godine, tvrdi da to nije osjetio kao neku težinu.

- To je prije svega priča o sevdahu. Moja priča je tu samo nit vodilja, jer je Marinu prije svega interesirao savremeni sevdah. Ja sam samo radio svoj posao. Svirao koncerte i sretao se s izvođačima sevdaha. Ekipa je zabilježila cijeli proces kamerom i tako je nastao film - pojašnjava muzičar.

Damira i rediteljku Marinu povezala je smrt njihove prijateljice Farah Tahirbegović, koja je bila veliki poklonik sevdaha. Ona je Damira nagovorila da zajedno otvore kutiju tajni o skoro zaboravljenim pjesmama.

Kada je riječ o nastupima, Damir već duži period uz sebe ima i Trio, s kojim je proširio ono što je radio uz gitaru. Ipak ponekad pobjegne tim svirkama i sam izađe pred publiku. Nedavno je tako bilo i u Svrzinoj kući, gdje je sarajevskim fanovima darovao dupli solo koncert.

Novi pristup

- Posjete mojim koncertima pokazuju da sevdah više nije muzika starijih ljudi, što mi je drago. Uvijek se volim vratiti solo koncertima kao formi od koje sam počeo. Ali, oni su sada dosta drugačiji nakon iskustava stečenih sviranjem sa sjajnim ljudima i muzičarima kao što su Vanja Radoja, Edvin Hadžić, Bojan Zulfikarpašić, Vlatko Stefanovski... Te saradnje su od neprocjenjive vrijednosti u mojoj karijeri. Nekada su one bile stvar slučaja, a nekada se čovjek mora dobro potruditi da se one dese - kaže ovaj muzičar.

Za nastupe koji slijede ima u planu sasvim novi repertoar, koji će biti ojačani autorskim kompozicijama i opet novim pristupom.

Ne interesiraju me drugi žanrovi muzike

O nekom drugom putu u karijeri Imamović nije razmišljao. Sevdah mu, onakav kako ga on svira i doživljava, nudi dovoljno prostora i za eksperimentiranje.

- Sve to radim u nastojanju da proširim ono što je sevdah do sada bio. Ne osjećam da pripadam nekom drugom žanru muzike, niti me neki drugi repertoar posebno interesira - kaže ovaj muzičar.

Hvala na poruci, pokušat ćemo odgovoriti u roku od 24 sata

Budući da se uspješno oporavlja od teške saobraćajne nesreće koju je doživio u martu ove godine, legendarni pjevač Halid Bešlić najavio je veliki povratnički koncert koji će održati u zeničkoj Areni na prvi dan Ramazanskog bajrama, odnosno za nešto manje od dva i pol mjeseca.

"Kada sam bio u bolnici, Dino Merlin je imao koncert u Areni i pozvao je publiku da mi pruži podršku. Pričali su mi da je publika dugo aplaudirala i skandirala moje ime. To me inspirisalo da počnem u Zenici, a i Arena je novi objekt", objasnio je Bešlić zašto je za mjesto prvog koncerta izabrao baš Zenicu.

Halid je rekao kako će možda pjevati i prije Zenice, ali da to neće biti ništa veliko te je, takođe, za 17. oktobar najavio i spektakl u Zagrebu.

"Koncert u zagrebačkoj Areni biće 17. oktobra. To je sigurno pa ćemo vidjeti šta će dalje biti u Hrvatskoj. Tamo je velika potražnja za mnom", ispričao je Halid u intervjuu za "Dnevni Avaz".

Iako je Bešlić najavio datum, uprava zagrebačke Arene tu informaciju još uvijek nema.

"Mi imamo najavljen koncert Halida Bešlića do kraja ove godine s time da još uvijek nemamo potvrđen tačan datum", rekla je Ines Švigir, pomoćnica direktora za marketing i prodaju.

Dok se formalnosti dogovore, legendarni pjevač se za veliki povratak polako priprema i snima nove pjesme.

"Ne mogu sada raditi koncerte na račun toga što sam nastradao. Radim koncerte na račun svojih pjesama i karijere. Znam da sam nastradao, ali nije mi to bitno za karijeru. Bitne su pjesme i pjevanje", rekao je Bešlić i dodao kako nikada više neće pjevati onim tempom kojim je pjevao ranije.

Srbijanski Blic piše o presedanu koji je trubo-folk pjevačica Dragana Mirković napravila u Hrvatskoj, jer njen novi album "Eksplozija" prodaje se uz izdanje Slobodne Dalmacije po 39,9 kuna.

Kako bi se uvjerili u istinitost tvrdnji te shvatili zašto se album turbo-folk zvijezde prodaje po kioscima širom Hrvatske, novinari Blica nazvali su Marka Gojuna iz Odjela za prodaju u Slobodnoj Dalmaciji, koji im je rekao da je Draganin CD na kioscima tek tri dana, tako da još uvijek nema uvid u to kako ide prodaja, ali "da ne misle da će biti velik interes, ne bi ga ni distribuisali".

U nastavku teksta Blic piše: "Na internet forumima mišljenja su podijeljena. Dok jedni, uglavnom iz nacionalističkih razloga, osuđuju ovakav postupak Slobodne Dalmacije, drugi su potpuno oduševljeni činjenicom da mogu legalno na kiosku kupiti CD ove pjevačice. Ove jeseni ona planira i turneju po zemljama bivše Jugoslavije. Interesantno je da njeni fanovi iz Beograda na internet siteu Facebook pišu peticiju da Dragana poslije 11 godina pauze održi koncert u glavnom gradu Srbije".

Esma Redžepova (65), neokrunjena kraljica romske muzike, dobila je na sudu od Sache Barona Cohena odštetu od 26 hiljada eura jer je u filmu "Borat" koristio njenu pjesmu "Čaje šukarije". S obzirom da je Esma sudskim putem tražila 800 hiljada eura, iznos koji joj je isplaćen nije je zadovoljio zbog čega je prekinula saradnju sa holandskom producentskom kućom.

"Tražila sam od Cohena 800 hiljada eura, ali se ispostavilo da je on od moje producentske kuće dobio dopuštenje da uzme pjesmu, za što ja nisam obaviještena. Što je najgore, scenarij nisu ni pročitali, tako da se pjesma vrti u filmu koji ismijava Rome, Židove i Amerikance", izjavila je pjevačica za srpski Alo.

Dodala je da će odsad lično čitati scenarije filmova i davati dopuštenje za korištenje svojih pjesama. Sljedeći film u kome će se pojaviti glasom, ali i stasom je film koji će se snimati u hrvatskoj produkciji, a Esma će glumiti babu Ilonku: "Pristala sam glumiti i pjevati u filmu jer se u njemu radi o romskom narodu, tako da mi novac za tu ulogu uopšte nije važan", izjavila je slavna romska pjevačica.

Halid Bešlić - 2008

01. Miljacka
02. Čardak
03. Ljut na tebe
04. Ne traži me
05. Snježana
06. Dvadesete
07. Budna si
08. Nije ljubav vino
09. Ljubičica
10. Ulica uzdaha

Kod:
http://rapidshare.com/files/147967030/H.B-M_By.Pandora.rar

Halid Bešlić - 1979 - Grešnica (Singl)

01. Grešnica
02. Ne budi mi nadu

Kod:
http://rapidshare.com/files/147638957/H.B-G_By.Pandora.rar

Halid Bešlić - 1980 - Sijedi starac (Singl)

01. Sijedi starac
02. Zašto je moralo tako da bude

Kod:
http://rapidshare.com/files/147640561/H.B-S.S_By.Pandora.rar

Halid Bešlić - 1981 - Sijedi starac

01. Dani ljubavi
02. Nećeš saznat koliko te volim
03. Pet godina volio sam tebe
04. Sanjam majku, sanjam staru kuću
05. Sijedi starac
06. Ti si bila moja želja
07. Volim te, volim ja
08. Zašto je moralo tako da bude

Kod:
http://rapidshare.com/files/147643323/H.B-S.S_By.Pandora.rar

Halid Bešlić - 1982 - Pjesma samo o njoj

01. Pjesma samo o njoj
02. Do ljubavi tvoje mi je stalo
03. Ta je žena varala me
04. Samo s tobom lijepo mi je
05. Domovino, u srcu te nosimo
06. Volim te, neka svako zna
07. Zašto su ti oči tužne
08. Uspomeno, uspomeno

Kod:
http://rapidshare.com/files/147645645/H.B-P_By.Pandora.rar

Halid Bešlić - 1983 - Neću, neću dijamante

01. Neću, neću dijamante
02. Snijegovi hladni dolaze
03. Budi, budi uvek srećna
04. Tri ruže
05. Sjećam se
06. Zagrli me nježno
07. Gitara u noći
08. Što je tužna breza ta

Kod:
http://rapidshare.com/files/147660850/H.B-N_By.Pandora.rar

Halid Bešlić - 1984 - Zbogom noći, zbogom zore

01. Zbogom noći, zbogom zore
02. Hir mladosti (Luda igra)
03. Zbogom najdraže žene
04. Ljubav je k'o magla
05. I zanesen tom ljepotom
06. Zlatne strune
07. Još ljubavi ima
08. Volim te

Kod:
http://rapidshare.com/files/147662466/H.B-Z_By.Pandora.rar

Halid Bešlić - 1986 - Otrov

01. Otrov mi dajte
02. Vraćam se majci u Bosnu
03. Ona je opijum
04. Limun žut
05. Mujo, Halil i vila
06. Ja žalim ružu
07. Čarobna frula
08. Hej, lijepa ženo

Kod:
http://rapidshare.com/files/147665769/H.B-O_By.Pandora.rar

Halid Bešlić - 1986 - Zajedno smo jači

01. Prokleta je žena ta
02. Zajedno smo jači
03. Mnogi su je poljubili
04. Jabuke su bile slatke
05. Voljela me jedna Esma
06. Najljepši dragulji
07. Nekad sam ti bio drag
08. Mladost je otišla

Kod:
http://rapidshare.com/files/147668330/H.B-Z.By.Pandora.rar

Halid Bešlić - 1987 - Eh, kad bi ti

01. Zar si mogla ljubit njega
02. Eh, kad bi ti...
03. Hej, zoro, ne svani
04. Gitara i čaša vina
05. U plamenu jedne vatre
06. Srebrni mjesec
07. Vremena se mijenjaju
08. Ne diraj mi nju

Kod:
http://rapidshare.com/files/147927188/H.B-E_By.Pandora.rar

Halid Bešlić - 1988 - Iz sve snage (Live)

01. Neću dijamante
02. Beograđanka
03. Sjećam se
04. Zlatne strune
05. Jabuke su bile slatke
06. Prokleta je žena ta
07. Otrov mi dajte
08. Nek sve umre
09. Gitara i čaša vina
10. Zar si mogla ljubit njega
11. Eh kad bi ti
12. I zanesem tom ljepotom

Kod:
http://rapidshare.com/files/147929109/H.B-I_By.Pandora.rar

Halid Bešlić - 1988 - Mostovi tuge

01. Mostovi tuge
02. Daleko je sreća
03. Ljubav je stvorila anđela
04. Zumbuli su procvali
05. Ona i samo ona
06. Zaljubljen sam, stara majko
07. Na zapadu ništa novo
08. Dosta mi je tužne muzike

Kod:
http://rapidshare.com/files/147930258/H.B-M_By.Pandora.rar

Halid Bešlić - 1990 - Opet sam se zaljubio

01. More i planine
02. Sarajevo, srećo moja
03. Opet sam se zaljubio
04. Lete ptice, lete jata
05. Gordana
06. Zlatna čaša
07. Zlatne niti
08. Sumorne jeseni

Kod:
http://rapidshare.com/files/147931729/H.B-O_By.Pandora.rar

Blog za sve meraklije... Dobra, stara narodna muzika, sevdah, turbo folk i više-manje sve što zaželite(Michael Jackson, Toše, Dvornik itd.)

Sve želje i sugestije možete poslati preko kontakt obrasca.

Imamović: Sevdah više nije muzika starijih ljudi

Veliki povratak: Halid Bešlić prvo u zeničkoj pa u zagrebačkoj Areni

Dotakli dno: Srbi zbunjeni eksplozijom turbo-folka u Hrvatskoj

Odšteta za "Čaje šukarije": Esma Redžepova sudski pobijedila Borata

Halid Bešlić - Miljacka

Halid Bešlić - Put me zove

Halid Bešlić - Neću, neću dijamante

Jašar Ahmedovski - Venčajte me sa njenom lepotom

Mitar Mirić - Na Kafu Nam Ne Dolaziš Više

Slike

A

B

C

Č

Ć

D

DŽ

Đ

E

F

G

H

I

J

K

L

LJ

M

N

NJ

O

P

R

S

Š

T

U

V

Z

Ž

A

B

C

Č

Ć

D

DŽ

Đ

E

F

G

H

I

J

K

L

LJ

M

N

NJ

O

P

R

S

Š

T

U

V

Z

Ž